O knjižnici

Osnivanje Čazme i početak pismenosti

Općenito se smatra da je današnju Čazmu kao naselje osnovao zagrebački biskup Stjepan II. (1225.-1247.), koji je iz Stare Čazme („Chasma vetus“, današnja Ivanska) prenio sjedište Čazmanskog arhiđakonata u novoosnovano naselje („Chasma novus“), i u njemu 1232. g. utemeljio Zborni kaptol s dvanaest kanonika. Biskup Stjepan II. dao je Novoj Čazmi status pomoćnog središta uprave Zagrebačke biskupije te vjerskog, prosvjetiteljskog i kulturnog središta Čazmanskog arhiđakonata.

Zborni kaptol, vjersko središte u Čazmi, neprekidno je djelovao tri stoljeća kao „locus credibilis“ (služba vjerodostojnog mjesta), ali i na prosvjetiteljskom, duhovnom i kulturnom polju ostavio je vidna traga.

Počeci pismenosti, odnosno školstva u Čazmi, neposredno se povezuju uz prikupljanje knjižne građe, osnivanje knjižnica, dakle uz nastanak Čazmanskog zbornog kaptola. Prema povelji iz 1228. g. kralj Bela IV. šalje biskupu zagrebačkom Stjepanu II. Baboniću redovnice norbetinovke da „obučavaju hrvatske kćeri u knjizi i ručnom poslu, da uzmognu danas, sutra kao supruge i majke krotiti divlju ćud svojih supruga i utjecati na moralni uzgoj svoje djece.“[1]

Godinu poslije u Čazmu dolaze dominikanci i grade svoj samostan, a za to doba uobičajeno je da samostani ne postaju samo mjesta za propovijedi Božje riječi, već istovremeno i „škole za opću izobrazbu'' („studia liberalia“) i „ozbiljnu vjersku pouku najširih slojeva kršćanskog puka i mladeži.“[2]

„Crkva je, kao nositelj i promicatelj pismenosti tog doba, vodila veliku brigu o školovanju mladeži za svećeničke službe, pa je neke darovite učenike tijekom 14. i 15. stoljeća upućivala na ondašnja sveučilišta diljem Europe. Iz naših krajeva najviše učenika poslano je na Bečko sveučilište, gdje su u maticama tamošnjih visokih učilišnih zavoda u vremenu od 1430. do 1451. godine zapisana četiri učenika iz Čazme. U razdoblju od godine 1455. do godine 1489. ovdje je studiralo razne znanosti čak 11 učenika podrijetlom iz Čazme, a za godine 1439. i 1489. zabilježeno je da su dvojica njih iz Čazme čak bili i profesori iz matematike, odnosno obligatorije.“[3]

Među dokumentima reprezentativan je primjer bogato iluminirani misal topuskog opata i čazamanskog prepozita Jurja, koji je na pergameni napisao krajem 15. stoljeća Matija iz Miletinca, župnik Crkve sv. Pavla u Otnji. Zagrebački bisupi i prepoziti Čazmanskog kaptola revno su se brinuli o opskrbi škola i crkava u Čazmanskom arhiđakonatu liturgijskim knjigama, a očit primjer ove skrbi je misal broj 354, naručen od istog prepozita Jurja, koncem 15. stoljeća. Taj misal ubraja se u najvrednije zagrebačke liturgijske kodekse pohranjene u riznici prvostolne crkve.[4]

Iz ovih primjera, moglo bi se zaključiti da je skriptorij pri Čazmanskom kaptolu razvio iznimnu i bogatu djelatnost, no vrlo malo je toga sačuvano.

Nakon tri stoljeća djelovanja na duhovnom, kulturnom i prosvjetiteljskom polju u Čazmi, oko 1537. g., napuštaju je redovnici Dominikanskog samostana sv. Marije Magdalene zbog turske opasnosti. Oko 1548. g. zbog učestalih provala i pustošenja u čazmanskom kraju kanonici Zbornog kaptola u Čazmi sa stvarima i arhivom trajno napuštaju Čazmu, prvo se sele u Zagreb, potom 1806.g. u Lepoglavu, a 1811.g. u Varaždin, gdje je i danas sjedište Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola.

Turci napuštaju Čazmu krajem 16. stoljeća, otada je grad pod vlašću Vojne granice, dakle izravno pod upravom Beča.

Prvi pisani izvor iz doba Vojne granice, a tiče se pismenosti, je Počasna knjiga (Ehrenbuch) u kojoj su čazmanski učitelji od 1728. sve do 1914.g. upisivali samo one učenike koji su se isticali „u marljivosti i u dobru ponašanju“. Do 1838.g. zapisi su potpuno na njemačkom jeziku, a u povijesnom pregledu Školske spomenice iz 1881. g. stoji da se hrvatskim jezikom služilo još 1830. g.[5]

[1] Cuvaj, A. Građa za povijest školstva. Zagreb 1910. Sv. 11. Str. 70-72.

[2] Nav. djelo, str. 77.

[3] Štrk, V. Pregled kulturne povijesti čazmanskog kraja. // Čazma 1226-1996. Priredio, dokumentaciju odabrao i zabilješkama popratio Božo Rudež. Čazma: Općina Čazma, 1996. Str. 40.

[4] Nav. djelo., str. 40.

[5] Šikić, Ivica. Povijest školstva u Čazmi. // Čazma u prošlom mileniju. Urednici Josip Pandurić, Nino Škrabe. Zagreb: Disput, 2001. Str. 156.