Vojna granica u Čazmi ukinuta je 1871. g. U to vrijeme Čazma je imala 54 kuće, odnosno 562 stanovnika, a stalno je pristizalo još i stanovništvo iz Hrvatskog zagorja i Češke.
Poslije ukidanja Vojne granice i pripojenja Zagrebu, prvi puta su održani izbori. Na izborima za Hrvatski sabor pobijedio je dr. Rohak iz Narodne stranke. To znači da je Čazma mađaronsko središte pa značaj naselja raste. Tako je 1892. g. Čazma postala kotarsko središte u čiji sastav su ušle općine Ivanić Grad, Ivanić Kloštar, Dubrava, Čazma, Štefanje, Križ.
Tatjana Radauš navodi:„Čitaonica se spominje prvi put među preplatnicima Narodnog lista (Zadar) 1875., a u travnju 1884. ponovno kao novi pretplatnik istog lista. U literaturi se navodi da je Narodna čitaonica u Čazmi osnovana 1880. godine. Na glavnoj skupštini 31. 12. 1887. za predsjednika je ponovno izabran Mirko Radanović, a u odbor umirovljeni liječnika Antun Guertler, Josip Goll, Josip Bujzura i Matija Bradić.“[6]
Pravila Čazmanske čitaonice prihvaćena su 15. veljače 1880. g., za predsjednika je bio izabran Ivan Piškorić, a članovi upravljajućeg odbora bili su: Anton pl. Klobučar, Mirko Radanović i Gjuro Kajganović.
„Svrha čitaonice je širiti prosvjetu čitanjem časopisa i inih knjiga i spisa.“ Članom čitaonice može biti „svaki neporočan stanovnik Čazme i obližnjih mjesta, koji je navršio 18 godina.“ O članovima se navodi i ovo: «Član doprinosi mjesečno i to onaj iz Čazme 50 nč, izvan Čazme pako u polovini ovog iznosa».
Također, propisan je i kućni red: «U čitoanici ima se svaki član tako ponašati, da drugi mirno čitati uzmognu.» Društvom upravlja Uprava društva a sastoji se od predsjednika i četiri odbornika od kojih je jedan blagajnik, a jedan tajnik.
Pravila dakle propisuju članstvo, organizaciju, financiranje, fond čitaonice: »Časopise čitaonice nije dopušteno iz prostorije čitaonice iznositi.» Stari časopisi imadu se koncem godine putem javne dražbe prodati.»
Glavna skupština je održavana koncem mjeseca prosinca, na njoj je Odbor članove Društva izvješćivao o stanju društva i svom radu.
Članak 21. posvećen je nečlanovima: «Stranim osobam dozvoljeno je čitaonicu polaziti, ako ih koj član društva uvede, i ako neborave u Čazmi preko 14 dana, u kom slučaju imadu platiti prinov društveni.»[7]
Na ime Ivana Piškorića, predsjednika Društva, naišla sam u radu Andrije Mohorovičića Vijor kodČazme: „gospodin izvjestitelj Ivan Piškorić iz Čazme“. Riječ je o velikom nevremenu što je Čazmu pogodilo 1880.g. Opise tog nevremena Piškorić je proslijedilo Andriji Mohorovičiću u tadašnji Meteorologijski opservatorij u Zagrebu.[8]
U Gradskom muzeju Čazma, čuva se srebrni pehar (bilikum) s ugraviranim tekstom: „Čitaonici čazmanskoj uspomena na doček 23. 4. 1880. Ante Poh odvjetnika i narodnog zastupnika“.
[6] Radauš, T. Biblioteke i čitaonička društva na teritoriju SR Hrvatske od srednjeg vijeka do 1945. Sv. 1-2 (magistarski rad). Zagreb, 1981. Str.107.
[7] Vidjeti: Čazmanska čitaonica. // Hrvatski državni arhiv, UOZV 13-4 5401/1880; rkp, 4.
[8] Mohorovičić, A. Vijor kod Čazme // Rad JAZU. Zagreb: JAZU, 1898. Str. 54.
© 2024 Gradska knjižnica Slavko Kolar Čazma | Izjava o pristupačnosti | Impresum