O knjižnici

Čazmanska knjižnica nakon 1945.g.

U prvo vrijeme nakon oslobođenja narodne se knjižnice ne osnivaju po određenom planu. Osnivaju ih samoinicijativno masovne organizacije, društva i narodna vlast u svim dijelovima Republike. Pojedina mjesta i masovne organizacije natječu se u osnivanju što većeg broja knjižnica. Na taj način u nekim mjestima došlo je do osnivanja većeg broja knjižnica raznih masovnih organizacija.[14] Upravo se to dogodilo i u Čazmi, a novonastalo stanje najbolje o ilustrira članak u Glasu Čazme:Narodna knjižnica treba biti centar kulturne aktivnosti i života u mjestu i selu:

“Malen je broj mjesta i sela na našem kotaru u kojima postoji dobro uređena knjižnica i u kojima je rad organiziran kako treba. naši su ljudi uvijek voljeli čitati, pa tako i danas. Ta je potreba danas još nužnija i jača. Poučna i dobra knjiga dati će često uvid u još nešto nepoznato, a u zimskim će mjesecima, ona i zabaviti omladinca, ženu, djevojku – čitavu obitelj.

U našim selima postoji priličan broj dobrih knjiga, koje su nabavljene ranijih godina. Međutim, te knjige nisu na jednom mjestu, već često negdje zatvorene, odnosno zanemarene leže ili se nalaze otuđene od pojedinaca, koji su ih prisvojili, a sve zato jer rad seoske knjižnice nije bio organiziran, nije bilo nikakvog pravog razumijevanja za vrijednost postojanja knjižnice. Takovo se stanje usporedno s cijelim našim društvenim životom ipak postepeno mijenja, no s time se ne smijemo zadovoljiti. Ono se mora naglo i bitno izmijeniti. Svako pa i najmanje selo treba imati svoju knjižnicu, a po mogućnosti i čitaonicu. U većim mjestima knjižnicama treba da rukuju stručni knjižničari, a u selima da tu dužnost preuzmu učitelji. Rad knjižnice treba biti organiziran: o čitačima i knjigama treba postojati evidencija, katalozi, određeni dani posudbe i povraćaja knjiga itd. i na tome području pošli smo dalje. Postoje dobre knjižnice s priličnim brojem čitača u Štefanju, Mikloušu, Ivanić Gradu, Dragancu, Kloštru Ivaniću, Križu, Novoselcu i Lamincu. Naročito se ističe knjižnica u selu Miklouš, koja radi pod upravom mjesne poljoprivredne zadruge.

Odbor za narodno prosvjećivanje pri kotarskom Savjetu za prosvjetu i kulturu donio je nedavno mjere i korisne zaključke po ovoj formi narodnog prosvjećivanja. Između ostaloga će se za centralne knjižnice u Čazmi, Ivanić Gradu, Štefanju, Križu i druge izraditi pokretni sanduci – knjižnice, preko kojih će knjižničari u tim mjestima odašiljati knjige za čitanje u obližnja sela. Da bi se rad postojećih knjižnica organizaciono osigurao, učitelji će dobiti brošuru Biblioteke i njihovo uređenje kao putokaz za dobro rukovođenje i rad svake knjižnice.

No kao i kod svega ne preostaje sve na školi tj. učitelju. Njemu trebaju kod uređenja knjižnica, nabave najnužnijeg inventara za knjižnicu, te u pronalaženju financijskih sredstava pružiti pomoć i ostali mještani, društva ili organizacije, jer tek ako će veći krug ljudi shvatiti vrijednost knjižnice za svoje mjesto, uspjeh i njezin rad će imati rezultata.»[15]

Prema popisu iz 1968. g. Biblioteke u Hrvatskoj = Libraries in Croatia u izdanju Društva bibliotekara Hrvatske, Knjižnica u Čazmi je osnovana 1947. g., tada je djelovala u sastavu Narodnog sveučilišta kao Gradska knjižnica na adresi Trg pobjede 3, nekada Dom kulture, s fondom od 2.500 svezaka knjiga

U spomenutom popisu stoji još za školske knjižnice: Čazma: Osnovna škola „Milan Novačić“ – Biblioteka, Čazma; osnovana 1946. fond: 1.532 sv. knjiga.[16]

U Budžetu Narodnog odbora Kotara u Čazmi za 1953. godinu, glava 9. za Kotarsku knjižnicu Čazma navodi se: Plaće i dodaci, Osnovne plaće /1/ (op. jedan zaposleni), Socijalni doprinos, Materijalni rashodi

iz čega je vidljivo da je Knjižnica u Čazmi postojala pod nazivom Kotarska knjižnica Čazma.[17]

Potvrda o postojanju Kotarske knjižnice Čazma, može se dokazati iz nekih starih knjiga koje su ponovo reinventarizirane u Knjižnici Narodnog sveučilišta, na njima je žig Kotarske knjižnice Čazma.

«U suradnji s kotarskom komisijom za knjižnice u prvom redu izvršen je obilazak knjižnica na trenu. Posjećeni su svi općinski centri i njihove knjižnice. Tako smo se na mjestu upoznali s problemima tih knjižnica, koje ili uopće nisu imale uvjete za rad (Rovišće, Kapela), ili su povezane sa školskom knjižnicom nekako radile (Bulinec-Rača, V. Trojstvo) ili su se svojom aktivnošću odnosno smještajem i brojem knjiga odvajale od ostalih (V. Grđevac, Čazma). Sve te knjižnice imaju zajedničke probleme. Nemaju svojih prostorija, a ako ih i imaju, one su nepodesne; knjižni fond je malen. Najveći knjižni fond imaju knjižnice u V. Grđevcu i Čazmi, koje imaju preko 1000 knjiga. Knjižni fond je u većini slučajeva zastario (Hercegovac i Rača imaju izdanja Matice hrvatske prije rata). U malo su boljoj situaciji knjižnica u V. Grđevcu i Čazmi.»[18]

Prema kazivanju gospođe Zlate Bradić Kotarska knjižnica se poslije Drugog svjetskog rata nalazila u Ul. Milana Novačića (današnja zgrada «Elkoma»), te je pri knjižnici radilo mjesno Kazalište lutaka čiji je ona bila član. Knjižnica se kasnije preselila u Dom kulture na tadašnjem Trgu pobjede, a danas Trg Čazmanskog kaptola i tu je ostala sve do 1990. g.

[14] Radovanović, V. Razvoj narodnih knjižnica u Narodnoj Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, (1950), 69.

[15] Narodna knjižnica treba biti centar kulturne aktivnosti života u mjestu i selu. // Glas Čazme, Čazma, 8. 11. 1953., str. 1.

[16] Biblioteke u Hrvatskoj=Libraries in Croatia. Zagreb: Društvo bibliotekara Hrvatske, 1968. Str. 14.

[17] Budžet Narodnog odbora Kotara u Čazmi za 1953 godinu. // Državni arhiv u Bjelovaru.

[18] Veček, Z. O uspjesima i problemima Gradske knjižnice u Bjelovaru i knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Narodna knjižnica 2, 5-6(1958), 194.