O knjižnici

 

Osnivanje Čazme i početak pismenosti

Općenito se smatra da je današnju Čazmu kao naselje osnovao zagrebački biskup Stjepan II. (1225.-1247.), koji je iz Stare Čazme („Chasma vetus“, današnja Ivanska) prenio sjedište Čazmanskog arhiđakonata u novoosnovano naselje („Chasma novus“), i u njemu 1232. g. utemeljio Zborni kaptol s dvanaest kanonika. Biskup Stjepan II. dao je Novoj Čazmi status pomoćnog središta uprave Zagrebačke biskupije te vjerskog, prosvjetiteljskog i kulturnog središta Čazmanskog arhiđakonata.

Zborni kaptol, vjersko središte u Čazmi, neprekidno je djelovao tri stoljeća kao „locus credibilis“ (služba vjerodostojnog mjesta), ali i na prosvjetiteljskom, duhovnom i kulturnom polju ostavio je vidna traga.

Počeci pismenosti, odnosno školstva u Čazmi, neposredno se povezuju uz prikupljanje knjižne građe, osnivanje knjižnica, dakle uz nastanak Čazmanskog zbornog kaptola. Prema povelji iz 1228. g. kralj Bela IV. šalje biskupu zagrebačkom Stjepanu II. Baboniću redovnice norbetinovke da „obučavaju hrvatske kćeri u knjizi i ručnom poslu, da uzmognu danas, sutra kao supruge i majke krotiti divlju ćud svojih supruga i utjecati na moralni uzgoj svoje djece.“[1]

Godinu poslije u Čazmu dolaze dominikanci i grade svoj samostan, a za to doba uobičajeno je da samostani ne postaju samo mjesta za propovijedi Božje riječi, već istovremeno i „škole za opću izobrazbu'' („studia liberalia“) i „ozbiljnu vjersku pouku najširih slojeva kršćanskog puka i mladeži.“[2]

„Crkva je, kao nositelj i promicatelj pismenosti tog doba, vodila veliku brigu o školovanju mladeži za svećeničke službe, pa je neke darovite učenike tijekom 14. i 15. stoljeća upućivala na ondašnja sveučilišta diljem Europe. Iz naših krajeva najviše učenika poslano je na Bečko sveučilište, gdje su u maticama tamošnjih visokih učilišnih zavoda u vremenu od 1430. do 1451. godine zapisana četiri učenika iz Čazme. U razdoblju od godine 1455. do godine 1489. ovdje je studiralo razne znanosti čak 11 učenika podrijetlom iz Čazme, a za godine 1439. i 1489. zabilježeno je da su dvojica njih iz Čazme čak bili i profesori iz matematike, odnosno obligatorije.“[3]

Među dokumentima reprezentativan je primjer bogato iluminirani misal topuskog opata i čazamanskog prepozita Jurja, koji je na pergameni napisao krajem 15. stoljeća Matija iz Miletinca, župnik Crkve sv. Pavla u Otnji. Zagrebački bisupi i prepoziti Čazmanskog kaptola revno su se brinuli o opskrbi škola i crkava u Čazmanskom arhiđakonatu liturgijskim knjigama, a očit primjer ove skrbi je misal broj 354, naručen od istog prepozita Jurja, koncem 15. stoljeća. Taj misal ubraja se u najvrednije zagrebačke liturgijske kodekse pohranjene u riznici prvostolne crkve.[4]

Iz ovih primjera, moglo bi se zaključiti da je skriptorij pri Čazmanskom kaptolu razvio iznimnu i bogatu djelatnost, no vrlo malo je toga sačuvano.

Nakon tri stoljeća djelovanja na duhovnom, kulturnom i prosvjetiteljskom polju u Čazmi, oko 1537. g., napuštaju je redovnici Dominikanskog samostana sv. Marije Magdalene zbog turske opasnosti. Oko 1548. g. zbog učestalih provala i pustošenja u čazmanskom kraju kanonici Zbornog kaptola u Čazmi sa stvarima i arhivom trajno napuštaju Čazmu, prvo se sele u Zagreb, potom 1806.g. u Lepoglavu, a 1811.g. u Varaždin, gdje je i danas sjedište Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola.

Turci napuštaju Čazmu krajem 16. stoljeća, otada je grad pod vlašću Vojne granice, dakle izravno pod upravom Beča.

Prvi pisani izvor iz doba Vojne granice, a tiče se pismenosti, je Počasna knjiga (Ehrenbuch) u kojoj su čazmanski učitelji od 1728. sve do 1914.g. upisivali samo one učenike koji su se isticali „u marljivosti i u dobru ponašanju“. Do 1838.g. zapisi su potpuno na njemačkom jeziku, a u povijesnom pregledu Školske spomenice iz 1881. g. stoji da se hrvatskim jezikom služilo još 1830. g.[5]

 

---

[1] Cuvaj, A. Građa za povijest školstva. Zagreb 1910. Sv. 11. Str. 70-72.

[2] Nav. djelo, str. 77.

[3] Štrk, V. Pregled kulturne povijesti čazmanskog kraja. // Čazma 1226-1996. Priredio, dokumentaciju odabrao i zabilješkama popratio Božo Rudež. Čazma: Općina Čazma, 1996. Str. 40.

[4] Nav. djelo., str. 40.

[5] Šikić, Ivica. Povijest školstva u Čazmi. // Čazma u prošlom mileniju. Urednici Josip Pandurić, Nino Škrabe. Zagreb: Disput, 2001. Str. 156.

 

Čazmanska čitaonica 1880.g

Vojna granica u Čazmi ukinuta je 1871. g. U to vrijeme Čazma je imala 54 kuće, odnosno 562 stanovnika, a stalno je pristizalo još i stanovništvo iz Hrvatskog zagorja i Češke.

Poslije ukidanja Vojne granice i pripojenja Zagrebu, prvi puta su održani izbori. Na izborima za Hrvatski sabor pobijedio je dr. Rohak iz Narodne stranke. To znači da je Čazma mađaronsko središte pa značaj naselja raste. Tako je 1892. g. Čazma postala kotarsko središte u čiji sastav su ušle općine Ivanić Grad, Ivanić Kloštar, Dubrava, Čazma, Štefanje, Križ.

Tatjana Radauš navodi:„Čitaonica se spominje prvi put među preplatnicima Narodnog lista (Zadar) 1875., a u travnju 1884. ponovno kao novi pretplatnik istog lista. U literaturi se navodi da je Narodna čitaonica u Čazmi osnovana 1880. godine. Na glavnoj skupštini 31. 12. 1887. za predsjednika je ponovno izabran Mirko Radanović, a u odbor umirovljeni liječnika Antun Guertler, Josip Goll, Josip Bujzura i Matija Bradić.“[6]

Pravila Čazmanske čitaonice prihvaćena su 15. veljače 1880. g., za predsjednika je bio izabran Ivan Piškorić, a članovi upravljajućeg odbora bili su: Anton pl. Klobučar, Mirko Radanović i Gjuro Kajganović.

„Svrha čitaonice je širiti prosvjetu čitanjem časopisa i inih knjiga i spisa.“ Članom čitaonice može biti „svaki neporočan stanovnik Čazme i obližnjih mjesta, koji je navršio 18 godina.“ O članovima se navodi i ovo: «Član doprinosi mjesečno i to onaj iz Čazme 50 nč, izvan Čazme pako u polovini ovog iznosa».

Također, propisan je i kućni red: «U čitoanici ima se svaki član tako ponašati, da drugi mirno čitati uzmognu.» Društvom upravlja Uprava društva a sastoji se od predsjednika i četiri odbornika od kojih je jedan blagajnik, a jedan tajnik.

Pravila dakle propisuju članstvo, organizaciju, financiranje, fond čitaonice: »Časopise čitaonice nije dopušteno iz prostorije čitaonice iznositi.» Stari časopisi imadu se koncem godine putem javne dražbe prodati.»

Glavna skupština je održavana koncem mjeseca prosinca, na njoj je Odbor članove Društva izvješćivao o stanju društva i svom radu.

Članak 21. posvećen je nečlanovima: «Stranim osobam dozvoljeno je čitaonicu polaziti, ako ih koj član društva uvede, i ako neborave u Čazmi preko 14 dana, u kom slučaju imadu platiti prinov društveni.»[7]

Na ime Ivana Piškorića, predsjednika Društva, naišla sam u radu Andrije Mohorovičića Vijor kodČazme: „gospodin izvjestitelj Ivan Piškorić iz Čazme“. Riječ je o velikom nevremenu što je Čazmu pogodilo 1880.g. Opise tog nevremena Piškorić je proslijedilo Andriji Mohorovičiću u tadašnji Meteorologijski opservatorij u Zagrebu.[8]

U Gradskom muzeju Čazma, čuva se srebrni pehar (bilikum) s ugraviranim tekstom: „Čitaonici čazmanskoj uspomena na doček 23. 4. 1880. Ante Poh odvjetnika i narodnog zastupnika“.

 

---

[6] Radauš, T. Biblioteke i čitaonička društva na teritoriju SR Hrvatske od srednjeg vijeka do 1945. Sv. 1-2 (magistarski rad). Zagreb, 1981. Str.107.

[7] Vidjeti: Čazmanska čitaonica. // Hrvatski državni arhiv, UOZV 13-4 5401/1880; rkp, 4.

[8] Mohorovičić, A. Vijor kod Čazme // Rad JAZU. Zagreb: JAZU, 1898. Str. 54.

 

Hrvatska čitaonica u Čazmi 1909.g.

Čazma je od ukidanja Vojne granice do početka 20. stoljeća bila mađaronsko uporište, gdje je uvijek pobjeđivala Narodna stranka. Početkom 20. stoljeća Čazma je kotar s više upravnih općina: Dubrava, Ivanić Grad, Ivanić Kloštar, Križ, Štefanje. Sama upravna općina Čazma na prijelazu 19. u 20. stoljeće imala je 8.613 stanovnika i bila je bila sjedište kotarskog suda i poreznog ureda. Kotar Čazma pripadao je Bjelovarsko-križevačkoj županiji.

Na izborima za Hrvatski sabor 1908.g. pobijedio je Vinko Lovreković, prvi seljak zastupnik u Hrvatskom saboru, član Hrvatske seljačke stranke. Utjecaj je Hrvatske seljačke stranke velik pa tako i dolazi do osnivanja novog čitaoničkog društva 8. lipnja 1908.g. pod nazivom Hrvatska čitaonica u Čazmi.

«Svrha je društva: širenje obrazovanosti medju svojim članovima, podupiranje narodne književnosti i njegovanje obrazovanosti. Nabavljat će: za čitanje političke, belestrističke i strukovne časopise i knjige; priredjivat će poučna predavanja i zabave.»

Pravilima određeni su članovi društva (redovni, utemeljitelji, podupiravajući i počastni), regulirana su njihova prava i dužnosti kao i prestanak članstva: «Pravo izbora i pravo odlučujućeg glasa u glavnim skupštinama imaju samo članovi redovni i utemeljitelji.»

«Redovni i podpomažući, kad pristupe u društvo imaju platiti u iznosu od dvije kune, a osim toga dužni su plaćati i to oni redovni članovi.»

Društvom upravlja Upravni odbor u koji spadaju: predsjednik, podpredsjednik, tajnik, blagajnik i tri odbornika.

Pravila Hrvatske čitaonice u Čazmi, službeno su odobrena od Kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske vlade, Odjel za unutarnje poslove pod brojem 6256. – 1910 / 659.V., u Zagrebu 14. veljače 1910. g.[9]

Osnivanjem Hrvatske čitaonice u Čazmi, ne zna se što je bilo s Čazmanskom čitaonicom.

Je li Hrvatska čitaonica njezin sljednik ili je zbog promijenjene političke klime jednostavno prestala s radom?

Jedna zanimljivost. Tajnik Hrvatske čitaonice je bio Stjepan Kolar, učitelj, otac hrvatskog književnika Slavka Kolara, po kome današnja Gradska knjižnica u Čazmi i nosi ime. Stjepan Kolar je ubrzo i umro, pokopan je na groblju u Čazmi.

 

 

---

[9] Vidjeti: Hrvatska čitaonica. // Hrvatski državni arhiv, UOZV SP 389/1910; rkp, 4.

 

Hrvatska čitaonica u Čazmi između dva svjetska rata

U svom djelu Javne knjižnice u Savskoj Banovini: njihovo stanje i potrebe Josip Badalić, u poglavlju Koliko ima knjiga u javnim knjižnicama Savske banovine? navodi za Kotar Čazmu 11.766 knjiga.[10]

Rekonstruirati život između dva rata jednog gradića, kao što je Čazma, izuzetno je teško.

Čazma 1939.g. ima 1.400 stanovnika, čazmansku općinu nastanjuje 10.500 žitelja, a u cijelom kotaru živi 39.000 stanovnika u 152 sela. Samo mjesto se nalazi na glavnoj banovinskoj cesti Zagreb-Čazma-Bjelovar-Osijek. Ima dobro uređen autobusni promet sa Zagrebom i Bjelovarom. Sjedište je mnogih prosvjetnih, narodnih, gospodarskih i humanih društava i ustanova, zatim općine, kotarskog poglavarstva, suda, gruntovnice, poreznog ureda i šumarije. Žitelji su većinom ratari, ali ima i dosta obrtnika činovnika i namještenika, te nekoliko trgovina.[11]

U nekoliko novinskih članaka pronašla sam podatke o društvenom životu u Čazmi. U spomenici 110 godina DVD-a Čazma i vatrogastva općine Čazma spominje se preseljenje Hrvatske čitaonice u Vatrogasni dom, sagrađen 1924. g. Premda nije navedena godina preseljena, iz konteksta se može zaključiti da je to bilo sredinom tridesetih godina na što ukazuju i dvije okružnice. [12]

Iz okružnica je vidljivo da Hrvatska čitaonica nije bila samo čitaonica, nego i mjesto društvenog života u Čazmi. Naime, Čazma je u to vrijeme bila politički gledano HSS-ov grad, ali se tu javljaju i neka druga politička previranja (komunisti i pravaši, po usmenim kazivanjima veliki utjecaj na društveni život je imala i Katolička akcija).

U članku Društveni život u Čazmi puno doznajemo o kulturno-prosvjetnom i gospodarskom radu sedamnaest društava koja djeluju u Čazmi tridesetih godina 20. stoljeća.

Najstarije društvo je Hrvatska čitaonica, koja ima bogatu knjižnicu pa priređuje razne priredbe. Hrvatska čitaonica je prošle godine [tj. 1935.] provela svoju reorganizaciju. Posuđivanje knjiga je zadovoljavajuće, a osim toga čitaonica drži brojne listove i časopise.[13]

 

---

[10] Badalić, J. Javne knjižnice u Savskoj Banovini: njihovo stanje i potrebe. Zagreb: Društvo jugoslavenskih bibliotekara, Sekcija Zagreb, 1937. Str.15.

[11] Čazma – nekad slavni i ponosni grad. // Jutarnji list, 28.7.1939.

[12] 110 godina DVD-a Čazma i vatrogastva općine Čazma. Čazma, 1981. Str. 34.

[13] Društveni život u Čazmi. // Jutarnji list, 3. 12. 1936.

 

Čazmanska knjižnica nakon 1945.g.

U prvo vrijeme nakon oslobođenja narodne se knjižnice ne osnivaju po određenom planu. Osnivaju ih samoinicijativno masovne organizacije, društva i narodna vlast u svim dijelovima Republike. Pojedina mjesta i masovne organizacije natječu se u osnivanju što većeg broja knjižnica. Na taj način u nekim mjestima došlo je do osnivanja većeg broja knjižnica raznih masovnih organizacija.[14] Upravo se to dogodilo i u Čazmi, a novonastalo stanje najbolje o ilustrira članak u Glasu Čazme:Narodna knjižnica treba biti centar kulturne aktivnosti i života u mjestu i selu:

“Malen je broj mjesta i sela na našem kotaru u kojima postoji dobro uređena knjižnica i u kojima je rad organiziran kako treba. naši su ljudi uvijek voljeli čitati, pa tako i danas. Ta je potreba danas još nužnija i jača. Poučna i dobra knjiga dati će često uvid u još nešto nepoznato, a u zimskim će mjesecima, ona i zabaviti omladinca, ženu, djevojku – čitavu obitelj.

U našim selima postoji priličan broj dobrih knjiga, koje su nabavljene ranijih godina. Međutim, te knjige nisu na jednom mjestu, već često negdje zatvorene, odnosno zanemarene leže ili se nalaze otuđene od pojedinaca, koji su ih prisvojili, a sve zato jer rad seoske knjižnice nije bio organiziran, nije bilo nikakvog pravog razumijevanja za vrijednost postojanja knjižnice. Takovo se stanje usporedno s cijelim našim društvenim životom ipak postepeno mijenja, no s time se ne smijemo zadovoljiti. Ono se mora naglo i bitno izmijeniti. Svako pa i najmanje selo treba imati svoju knjižnicu, a po mogućnosti i čitaonicu. U većim mjestima knjižnicama treba da rukuju stručni knjižničari, a u selima da tu dužnost preuzmu učitelji. Rad knjižnice treba biti organiziran: o čitačima i knjigama treba postojati evidencija, katalozi, određeni dani posudbe i povraćaja knjiga itd. i na tome području pošli smo dalje. Postoje dobre knjižnice s priličnim brojem čitača u Štefanju, Mikloušu, Ivanić Gradu, Dragancu, Kloštru Ivaniću, Križu, Novoselcu i Lamincu. Naročito se ističe knjižnica u selu Miklouš, koja radi pod upravom mjesne poljoprivredne zadruge.

Odbor za narodno prosvjećivanje pri kotarskom Savjetu za prosvjetu i kulturu donio je nedavno mjere i korisne zaključke po ovoj formi narodnog prosvjećivanja. Između ostaloga će se za centralne knjižnice u Čazmi, Ivanić Gradu, Štefanju, Križu i druge izraditi pokretni sanduci – knjižnice, preko kojih će knjižničari u tim mjestima odašiljati knjige za čitanje u obližnja sela. Da bi se rad postojećih knjižnica organizaciono osigurao, učitelji će dobiti brošuru Biblioteke i njihovo uređenje kao putokaz za dobro rukovođenje i rad svake knjižnice.

No kao i kod svega ne preostaje sve na školi tj. učitelju. Njemu trebaju kod uređenja knjižnica, nabave najnužnijeg inventara za knjižnicu, te u pronalaženju financijskih sredstava pružiti pomoć i ostali mještani, društva ili organizacije, jer tek ako će veći krug ljudi shvatiti vrijednost knjižnice za svoje mjesto, uspjeh i njezin rad će imati rezultata.»[15]

Prema popisu iz 1968. g. Biblioteke u Hrvatskoj = Libraries in Croatia u izdanju Društva bibliotekara Hrvatske, Knjižnica u Čazmi je osnovana 1947. g., tada je djelovala u sastavu Narodnog sveučilišta kao Gradska knjižnica na adresi Trg pobjede 3, nekada Dom kulture, s fondom od 2.500 svezaka knjiga

U spomenutom popisu stoji još za školske knjižnice: Čazma: Osnovna škola „Milan Novačić“ – Biblioteka, Čazma; osnovana 1946. fond: 1.532 sv. knjiga.[16]

U Budžetu Narodnog odbora Kotara u Čazmi za 1953. godinu, glava 9. za Kotarsku knjižnicu Čazma navodi se: Plaće i dodaci, Osnovne plaće /1/ (op. jedan zaposleni), Socijalni doprinos, Materijalni rashodi

iz čega je vidljivo da je Knjižnica u Čazmi postojala pod nazivom Kotarska knjižnica Čazma.[17]

Potvrda o postojanju Kotarske knjižnice Čazma, može se dokazati iz nekih starih knjiga koje su ponovo reinventarizirane u Knjižnici Narodnog sveučilišta, na njima je žig Kotarske knjižnice Čazma.

«U suradnji s kotarskom komisijom za knjižnice u prvom redu izvršen je obilazak knjižnica na trenu. Posjećeni su svi općinski centri i njihove knjižnice. Tako smo se na mjestu upoznali s problemima tih knjižnica, koje ili uopće nisu imale uvjete za rad (Rovišće, Kapela), ili su povezane sa školskom knjižnicom nekako radile (Bulinec-Rača, V. Trojstvo) ili su se svojom aktivnošću odnosno smještajem i brojem knjiga odvajale od ostalih (V. Grđevac, Čazma). Sve te knjižnice imaju zajedničke probleme. Nemaju svojih prostorija, a ako ih i imaju, one su nepodesne; knjižni fond je malen. Najveći knjižni fond imaju knjižnice u V. Grđevcu i Čazmi, koje imaju preko 1000 knjiga. Knjižni fond je u većini slučajeva zastario (Hercegovac i Rača imaju izdanja Matice hrvatske prije rata). U malo su boljoj situaciji knjižnica u V. Grđevcu i Čazmi.»[18]

Prema kazivanju gospođe Zlate Bradić Kotarska knjižnica se poslije Drugog svjetskog rata nalazila u Ul. Milana Novačića (današnja zgrada «Elkoma»), te je pri knjižnici radilo mjesno Kazalište lutaka čiji je ona bila član. Knjižnica se kasnije preselila u Dom kulture na tadašnjem Trgu pobjede, a danas Trg Čazmanskog kaptola i tu je ostala sve do 1990. g.

 

---

[14] Radovanović, V. Razvoj narodnih knjižnica u Narodnoj Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, (1950), 69.

[15] Narodna knjižnica treba biti centar kulturne aktivnosti života u mjestu i selu. // Glas Čazme, Čazma, 8. 11. 1953., str. 1.

[16] Biblioteke u Hrvatskoj=Libraries in Croatia. Zagreb: Društvo bibliotekara Hrvatske, 1968. Str. 14.

[17] Budžet Narodnog odbora Kotara u Čazmi za 1953 godinu. // Državni arhiv u Bjelovaru.

[18] Veček, Z. O uspjesima i problemima Gradske knjižnice u Bjelovaru i knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Narodna knjižnica 2, 5-6(1958), 194.

 

Čazmanska knjižnica šezdesetih godina 20. stoljeća

Narodno sveučilište Čazma osnovano je Odlukom Skupštine Općine Čazma 26. rujna 1964. g., a u njegovom sastavu počinje raditi i Kotarska knjižnica i čitaonica.

U Izvještaju o poslovanju Narodnog sveučilišta za period od 1. 1. do 31. 12. 1965. navodi se da su u Narodnom sveučilištu Čazma stalno zaposlena tri stalna službenika (direktor, režiser i domar), dva honorarna službenika (kinooperater i knjižničar) te nekoliko počasnih suradnika iz samog mjesta Čazme i izvana.[19]

Na Platnom iskazu honorara Narodnog sveučilišta Čazma za mjesec studeni 1965.g. naveden je Ratko Relić, knjižničar. Nadalje, iz navedenog Izvještaja može se još zaključiti da Knjižnica i čitaonica nema potreban inventar, odnosno da ne radi za korisnike.

O kontinuitetu knjižnične djelatnosti u Čazmi svjedoči i članak Zlate Veček Seminar za knjižničare spodručja Kotara Bjelovar. Prema tom članku Knjižnica Čazma šalje knjižničara na desetodnevni seminar u organizaciji Matične službe Kotara Bjelovar, te stoji da je djelomice izvršena klasifikacija knjiga i u Narodnoj knjižnici u Čazmi.[20]

U istom Vjesniku bibliotekara spomenuta Z. Veček, direktorica Gradske knjižnice u Bjelovaru, govori o savjetovanju o problematici knjižnica na području Kotara Bjelovara, na kojem prisustvuju predstavnici općinskih skupština, narodnih sveučilišta i narodnih knjižnica s ovog područja.[21]

Ista autorica navodi među jedanaest knjižnica sa statusom općinske matične i Narodnu knjižnicu u Čazmi u radu O problematici knjižnica na području Kotara Bjelovar. Ostale su knjižnice u najboljem slučaju smještene u domovima kulture (Grubišno Polje, Garešnica, Čazma), pa i tu one obično imaju na raspolaganju samo jednu prostoriju za koju se uvijek ne može reći da je najveća i najbolja, da ima lak pristup. Čazma ima neprikladne ormare, koji osim toga nisu ni dostatni za smještaj 1.500 svezaka kojima knjižnica raspolaže. O sređivanju fonda Z. Veček ističe: «Isto smo učinili i u Čazmi, tj. klasificirali knjige, ali je daljnji rad ne našom krivnjom zastao.» U istom radu navodi da s obzirom na broj stanovnika u Čazmi dolazi jedna knjiga na 14 stanovnika, odnosno 0,07 knjiga na jednog stanovnika, te da «poznavajući situaciju na terenu Republički sekretarijat za kulturu dao je preko Gradske knjižnice u Bjelovaru više od tisuću knjiga da se poklone knjižnicama u Garešnici, Grubišnom Polju, Čazmi i Bjelovaru.»[22]

 

---

[19] Izvještaj o poslovanju Narodnog sveučilišta za period od 1.1. do 31.12. 1965. // Arhiva Narodnog sveučilišta «Slavko Kolar».

[20] Veček, Z. Seminar za knjižničare s područja Kotara Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 11, 1-2(1965), 70.

[21] Veček, Z. Savjetovanje o problematici knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 11, 1-2(1965), 68.

[22] Veček, Z. O problematici knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Knjiga i knjižnica 2, 1-2(1965), 85.

 

Čazmanska knjižnica sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća

Rad Knjižnice i čitaonice u sedamdesetim godinama može se već pratiti iz inventara knjiga. Prvi svezak inventarne knjige, po naljepnicama oznake za narudžbu, potječe iz 197… Po našoj procjeni prvi se svezak knjige pisao 1972. g., iako prvo pisano zaključivanje godine potječe iz 1978. Knjižnica i čitaonica Narodnog sveučilišta „Slavko Kolar“ Čazma imala je na kraju 1978.g. 4. 771 svezak knjiga.

Dimitrije Stefanović u članku O radu Društva bibliotekara Zajednice općina Bjelovar prikazuje stanje knjižnog fonda knjižnica ZO Bjelovar, pa tako za Knjižnicu Čazma stoji:

1974. broj knjiga 4.530,

1976. broj knjiga 4.594,

1977. broj knjiga 4. 734.

Tada je teritorijalno-politička jedinica Općina Čazma prema popisu stanovništva iz 1971.g. imala 18. 487 stanovnika, dakle 0,26 knjiga po stanovniku.[23]

Iz članka Zašto se malo čita?, objavljenog iste godine kad i Stefanovićev rad doznajemo sljedeće: U čazmansku Knjižnicu, koja djeluje pri Narodnom sveučilištu «Slavko Kolar», učlanjeno je svega dvadesetak građana ili radnika iz udruženog rada. Ni broj učenika učlanjenih u knjižnicu nije bio veći, pa se postavlja pitanje: zbog čega je to tako. Je li razlog što se na području naše komune za kulturu izdvajaju zaista mala sredstva ili je krivnja do samog našeg čovjeka koji, pretpostavimo – nema dovoljno afiniteta za knjigu?

«Učenici su okviru nastavnog programa dužni čitati… Čitati, ako ništa drugo, onda berem ono što je programom predviđeno. Istina, nađe se neka «bijela vrana» koja voli čitati i knjiga nije opterećenje pa je takav učenik učlanjen i u bjelovarsku, a i u neku zagrebačku knjižnicu.

No, kad se podijeli popis lektire, za knjigama nastaje, blago rečeno, potjera pošto je fond knjiga čazmanske knjižnice i suviše mali. Učeniku u tom slučaju ne preostaje drugo nego da se kao član istraživačke ekspedicije uputi u potragu za knjigama van granica naše komune. Takva je situacija s učenicima.

A naš svakidašnji čovjek, naš radnik? Čita kad uhvati slobodnog vremena, no i fond stručnih knjiga, pa i beletristike ne samo da je malen nego je i posve osrednji, na što uostalom ukazuje i broj članova knjižnice. A, nije li cilj da radnik svoje slobodno vrijeme iskoristi za podizanje vlastite kulture?

Ne nadamo se da ćemo ovim napisom promijeniti sadašnju, ne baš sjajnu situaciju, ali dobro je porazmisliti i o tom problemu.»[24]

Općinski zavod za društveno planiranje i statistiku Općine Čazma izdao je brošuru Općina Čazma ubrojkama 1980., za kulturu su podastrijeti slijedeći podaci uspoređeni s 1975. g. Podaci za 1979. g. su slijedeći: knjižnica 1, broj knjiga 4.023, broj knjiga na tisuću stanovnika 234, korisnici izvan knjižnice 112,

posuđeno knjiga izvan knjižnice 1.394.[25]

U Mjesecu knjige 1982.g. Knjižnica i čitaonica Narodnog sveučilišta «Slavko Kolar» u Čazmi obogatila je sadržajno i brojčano fond knjiga. Uz pomoć RSIZ-a kulture koji je za nabavu knjiga dao 140.000 dinara i Općinskog SIZ-a kulture i informacija koji je izdvojio 60.000 dinara, kupljeno je oko 850 novih knjiga iz svih područja. Otkad postoji knjižnica u Čazmi, to je najveće povećanje broja knjiga.

Ovdje donosimo dio razgovora s Anđelkom Turković, knjižničarkom i ujedno predsjedavajućom Općinskog SIZ-a kulture i informacija koji je objavljen u Večernjem listu 1982.g.

«U čazmanskoj općini po stanovniku je 0.3 knjige, a to je mnogo manje od prosjeka u Republici. Zato je bilo nužno povećati knjižni fond, jer ljudi više čitaju i sve više traže knjige na posudbu. Sada u knjižnici imamo 6.700 knjiga, a to je za našu jedinu općinsku knjižnicu još malo. Namjeravamo i ove godine kod RSIZ-a konkurirati na natječaj za sredstva namijenjena povećanju knjižnog fonda. Da bismo imali uvjete za natječaj, morali smo od inače nedostatnih sredstava za kulturu u našem općinskom SIZ-u osigurati financijskim planom 70.000 dinara. Ako i ove godine kupimo više novih knjiga, moći ćemo početi realizirati već davno zamišljen plan da u mjesnim zajednicama postavimo ormariće za posudbu knjiga. Na taj način bismo više približili knjigu ljudima – rekla je Anđelka Turković.»[26]

U članku Glasa komuneMjesec knjige, govori se o brojnim kulturnim manifestacijama upriličenim za Mjesec knjige 1980.g., svakako najzanimljiviji su bili: izložba knjiga iz Župne knjižnice, književni susret te akcija skupljanja knjiga.[27]

 

---

[23] Stefanović, D. O radu Društva bibliotekara Zajednice općina Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1-4(1977-1978), 121.

[24]Mikušić, N. Zašto se malo čita?// Glas komune, Čazma, 1977.

[25] Općina Čazma u brojkama 1980. // Općinski zavod za društveno planiranje i statistiku Općine Čazma. Čazma, 1980.

[26] Jagatić, F. Bogatija knjižnica. // Večernji list, 7. svibnja 1982.

[27] Mikušić, N. Mjesec knjige. // Glas komune, 1980.

 

Čazmanska knjižnica .g.

«Čazmanska Gradska knjižnica u potkrovlju zgrade Narodnog sveučilišta ne zadovoljava najosnovnije potrebne, protupožarne ni sve druge potrebne uvjete. Prema svim pokazateljima zaostaje za republičkim standardima i stanjem u susjednim općinama. Na svega 77 četvornih metara, u obliku hodnika, sa 12 tisuća knjiga nemoguće je funkcionalno organizirati rad. Ljeti knjigama prijeti i požar, jer je potkrovlje zgrade slabo izolirano i okruženo velikom staklenom površinom, a klima uređaja nema. Zimi je pak zbog slabog osvjetljivanja čitaocima otežano pretraživanje i izbor knjiga. Zbog dotrajalosti prijeti rušenje polica s knjigama. Ni lokacija na katu zgrade, gdje se svakodnevno kreće više od 400 srednjoškolaca, ne valja. Nema ni odgovarajućega čitaoničkog prostora. Propisi za knjižnice traže posve druge uvjete. Je li zbog nepovoljnih prostornih uvjeta ili nečega drugog Čazmanci čitaju knjige vrlo malo. Najbrojniji su učenici. Nezavidno je i financiranje knjižnice samo iz općinskog SIZ-a kulture. Gotovo je nevjerojatno da je taj SIZ ove godine za kupnju novih knjiga osigurao samo 895 dinara. Mnogi Čazmanci sigurno više od toga kupuju za svoju kućnu biblioteku.

Novi predsjednik Općinskog komiteta za društvene djelatnosti Dražen Pavlić, koji je na tu funkciju došao upravo iz čazmanske knjižnice, i koji je dobro upućen u njen jad i bijedu, predočio je pismeno te probleme za današnju sjednicu Izvršnog vijeća Skupštine Općine. Na prošloj sjednici općinska je vlada pokrenula pitanje korištenja prostora starog dječjeg vrtića u središtu Čazme, ali su za njega mnogi zainteresirani. Za stanove prosvjetnim radnicima, za učionice Centra usmjerenog obrazovanja, a bio bi idealan i za Gradsku knjižnicu, ali ima i drugih zahtjeva. Svaki je zahtjev za sebe vrlo važan u čazmanskim (ne)prilikama nerazvijenosti. zato će općinska vlada danas na miligramsku vagu mjeriti sve zahtjeve, pa možda knjižnica i prevagne.»[28]

«Čazmanci će za nekoliko dana konačno dobiti novi, prikladniji i suvremeniji prostor Gradske knjižnice. U zgradi starog dječjeg vrtića radnici Školskog servisa iz Zagreba postavljaju namještaj s novim suvremenim policama, na koje će preseliti knjige iz sadašnjeg neprikladnog prostora Narodnog sveučilišta. Nova će knjižnica biti na 150 četvornih metara, a potporu za njezino uređenje dali su Republički fond kulture Hrvatske, Općinski fond kulture, budžet općine i čazmanska poduzeća.«[29]

Novi prostor Gradske knjižnice otvoren je 22. veljače 1991. g. Knjige su u slobodnom pristupu na tri odjela: Odjelu za odrasle, Dječjem odjelu, Čitaonici s referentnom zbirkom. Knjižnica, po prvi puta posjeduje AV opremu (televizor i video rekorder).

«Stanovnici čazmanske općine dobili su novu Gradsku knjižnicu u Čazmi. U nazočnosti uzvanika i gostiju iz kulturnih institucija Hrvatske i bjelovarske regije, novouređeni prostor knjižnice u zgradi starog dječjeg vrtića, otvorio je predsjednik SO Čazma Dubravko Novak. Osim postave knjiga, tu je čitaonica i igraonica za djecu. U uređenje prostora utrošeno je 530 tisuća dinara. Novi prostor knjižnice pomoći će ostvarenju davne težnje – barem jedne knjige po stanovniku općine, jer sada je to tek oko 0,70 knjige na jednog stanovnika.»[30]

Unatoč ratu i ratnim okolnostima, prognanicima i izbjeglicama, neimaštini zbirka knjiga ubrzano se povećavala od 1990.g. (12.223 sv.) do 2000.g. (18.516 sv.). U nabavi se sve više poklanja pažnje periodici i multimedijalnoj građi. Rastao je i broj korisnika knjižnice. Navedene 1990.g. članova je bilo samo 260, a tijekom sljedećih godina njihov broj će se povećavati iz godine u godinu pa je na kraju 2000.g. bilo 640 upisanih korisnika.[31] Izuzev Vinke Jelić koja je sve ovo vrijeme radila od 1990., a radi danas, na kratko je 2001.g. za drugu knjižničarku došla Vesna Sekulić. Kratko je u knjižnici radila i Vlasta Vicić (tijekom 2006.g.).Istom 2008.g. knjižnica je uz Vinku dobila za stalno i drugu knjižničarku: Romanu Petrlić. S informatizacijom djelatnosti započelo se krajem 2002.g. Već 2003.g. u knjižnici su bili svi poslovi automatizirani.

Knjižnica i čitaonica Centra za kulturu «S. Kolar» proširena je, obnovljena i dijelom novim namještajem i novom opremom opremljena 2002. na 2003.g. Prostor je sa 150 m² povećan na 220 m². Dobila je novi manji Studijski odjel, čitaonicu dnevnog tiska te spremište.

Tijekom 2006.g. započelo se s izdvajanjem Knjižnice i čitaonice iz Centra za kulturu «S. Kolar». Od 1. siječnja 2007.g. Gradska knjižnica S. Kolara djeluje kao samostalna ustanova. Na kraju spomenute 2007.g. imala je u fondu 20.711 svezaka knjiga, 1.400 jedinica multimedija, 850 članova koji su posudili 19.000 jedinica građe, mnoštvo programa za građane.[32] Danas je Gradska knjižnica prepoznatljivo kulturno središte grada Čazme.

 

---

[28] Jagatić, F. Knjižnica ili …// Večernji list, 7. 8. 1990.

[29] Jagatić, F. Nova knjižnica. // Večernji list, 19. 2. 1991.

[30] Jagatić, F. Barem knjiga po glavi. // Večernji list, 25. 2. 1991.

[31] O zbirkama, članovima, posjetima i korištenju građe u Knjižnici i čitaonici Čazma tijekom devedesetih više u: Pejić, I. Narodne knjižnice na kraju 20. stoljeća: stanje i novi ustrojbeni oblici mreže knjižnica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Bjelovar: HPKZ, Ogranak: Narodna knjižnica «P. Preradović», 2000. Str. 37-42.

[32] Više u: Izvješće o radu narodnih knjižnica Bjelovarsko-bilogorske županije u 2007.g. // Arhiva Narodne knjižnice «P. Preradović» Bjelovar.

 

Izvori i literatura

Badalić, Josip. Javne knjižnice u Savskoj Banovini: njihovo stanje i potrebe. Zagreb: Društvo jugoslavenskih bibliotekara, Sekcija Zagreb, 1937.

Biblioteke u Hrvatskoj = Libraries in Croatia. Zagreb: Društvo bibliotekara Hrvatske, 1968.

Budžet Narodnog odbora Kotara u Čazmi za 1953 godinu. // Državni arhiv u Bjelovaru.

Cuvaj, Antun. Građa za povijest školstva. Zagreb 1910. Sv. 11.

Čazmanska čitaonica. // Hrvatski državni arhiv, UOZV 13-4 5401/1880; rkp, 4.

Čazma – nekad slavni i ponosni grad. // Jutarnji list, 28.7.1939.

Društveni život u Čazmi. // Jutarnji list, 3. 12. 1936.

Hrvatska čitaonica. // Hrvatski državni arhiv, UOZV SP 389/1910; rkp, 4.

Izvješće o radu narodnih knjižnica Bjelovarsko-bilogorske županije u 2007.g. // Arhiva Narodne knjižnice «P. Preradović» Bjelovar.

Izvještaj o poslovanju Narodnog sveučilišta za period od 1.1. do 31.12. 1965. // Arhiva Narodnog sveučilišta «Slavko Kolar».

Jagatić, Franjo. Bogatija knjižnica. // Večernji list, 7. svibnja 1982.

Jagatić, Franjo. Knjižnica ili …// Večernji list, 7. 8. 1990.

Jagatić, Franjo. Nova knjižnica. // Večernji list, 19. 2. 1991.

Jagatić, Franjo. Barem knjiga po glavi. // Večernji list, 25. 2. 1991.

Mikušić, Nikola. Zašto se malo čita?// Glas komune, Čazma, 1977.

Mikušić, Nikola. Mjesec knjige. // Glas komune, 1980.

Mohorovičić, Andro. Vijor kod Čazme // Rad JAZU. Zagreb: JAZU, 1898.

Narodna knjižnica treba biti centar kulturne aktivnosti života u mjestu i selu. // Glas Čazme, Čazma, 8. 11. 1953.

Općina Čazma u brojkama 1980. // Općinski zavod za društveno planiranje i statistiku Općine Čazma. Čazma, 1980.

Pejić, Ilija. Narodne knjižnice na kraju 20. stoljeća: stanje i novi ustrojbeni oblici mreže knjižnica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Bjelovar: HPKZ, Ogranak: Narodna knjižnica «P. Preradović», 2000.

Radauš, Tatjana. Biblioteke i čitaonička društva na teritoriju SR Hrvatske od srednjeg vijeka do 1945. Sv. 1-2 (magistarski rad). Zagreb, 1981.

Radovanović, Vilma. Razvoj narodnih knjižnica u Narodnoj Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1, (1950), 68-76.

Stefanović, Dimitrije. O radu Društva bibliotekara Zajednice općina Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23, 1-4(1977-1978), 118-123.

Stefanović, Dimitrije. Povijesne bilješke uz jubileje nekih knjižnica Bilogorsko-podravske regije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 26, 1-4(1982.), 87-110.

110 godina DVD-a Čazma i vatrogastva općine Čazma. Čazma, 1981.

Šikić, Ivica. Povijest školstva u Čazmi. // Čazma u prošlom mileniju. Urednici Josip Pandurić, Nino Škrabe. Zagreb: Disput, 2001.

Štrk, Vjekoslav. Pregled kulturne povijesti čazmanskog kraja. // Čazma 1226-1996. Priredio, dokumentaciju odabrao i zabilješkama popratio Božo Rudež. Čazma: Općina Čazma, 1996.

Veček, Zlata. O uspjesima i problemima Gradske knjižnice u Bjelovaru i knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Narodna knjižnica 2, 5-6(1958), 193-196.

Veček, Zlata. O problematici knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Knjiga i knjižnica 2, 1-2(1965), 81-86.

Veček, Zlata. Savjetovanje o problematici knjižnica na području Kotara Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 11, 1-2(1965), 68-70.

Veček, Zlata. Seminar za knjižničare s područja Kotara Bjelovar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 11, 1-2(1965), 70.