Natalija Demirović
PREKO DUKATA DO ZVIJEZDA
61 723 followers
Najljepša sam. Takvu Slavonija još nije rodila.
U našem selu je tek nešto malo više od tri tisuće stanovnika, a na mom Instagramu je više od šezdeset tisuća pratitelja, tj. followera po moderno. Čisti uspjeh. Ništa čudno s obzirom na to koliko ulažem u sebe. Kosa mi je savršeno tonirana najboljim balayage pramenovima. Za njih potegnem i do Zagreba, ako treba. Puder obrve nadasve perfektno ističu moje lice. Sve mora biti po najnovijim standardima ljepote uz, neizostavno, izrazito istaknute usne. Doduše, volumen im je potpomognut filerima.
Nije da sam bogata, ali kad je posao u pitanju, ne biram sredstva.
Babina narodna nošnja je ionako predugo hranila moljce u škrinji, a samo jedan njezin dukat vrijedi čak tri filera!
Svakom followeru koji zaprati Ennu Bo, dugujem svoju savršenost i svaku žrtvu prinosim bezrezervno.
Još do sad nisam bila pozvana reklamirati neki restoran ili hotel na moru, ali znam sve cake kako „posuditi“ tuđu fotku i profesionalno je provući kroz razne filtere. Motiv je uvijek rajska plaža Balija, Maldiva ili neki otmjeni restoran. Obradim je do neprepoznatljivosti, pa nek me tuže ako žele. Naravno, ne objavljujem nazive mjesta jer pratitelje želim pridobiti svojom misterioznom prirodom i prigušenom skromnošću. Zasad mi ta uloga ide sjajno.
„Boženaaa! Ajde baštu zalivat! Jesi l' ti to opet pred špiglom?“
„Evo me za pet minuta, brišem prašinu“, lažem mami i oblačim novu Adidas trenirku. Kod mene nema propusta u odijevanju, čak ni kad držim štihaču. Mami je dovoljno da kažem kako sam vrijedna i radim nešto po kući, pa me ostavlja na miru. Brišem (loše selfije), krpam (dvije fotografije), preslagujem (albume). Uvijek joj nešto drugo slažem, samo da me ne gnjavi.
No, u baštu volim ići. Begonije, kadifice, frezije, petunije, pelargonije, sve su savršena pozadina za izvrsnu fotku. Ekologija je danas in. Svaku umjetnički obrađenu fotografiju ili selfi objavim uz prigodni citat, jer to samoj objavi daje širinu. Ili dubinu. Nešto od to dvoje, bitno da je dubokoumno. Recimo, nakon što sad objavim najnoviji ekološki selfi iz bašte, uz prigodni citat, zapratit će me gomila novih followera.
„A ispod lijepog lica, vreba đavolica, čiji pogled lako opije.“
Top !
67 212 followers
Subota je i Stipo Kljunaš me vozi u Zagreb, na ručak, u svom novom Mercedesu. Doduše, ćaćinom, ali detalji me ne zanimaju. Poslije ćemo u mali shopping i na kraju po filer na crnjaka, kod dr. Pritiskovića. Priča se po internetu da se pola estrade napucalofilerima kod njega. Što ne bi i Božena? Sve je to crème de la crème, a tu i sama pripadam. Stipana navigiram do restorana koji je trenutno in. On je mulac, pa moram paziti što će naručiti da mi ne pokvari prezentaciju.
„Stipane, neš ćevape sad naručit, seljačino jedna!“ S njim uvijek ista priča.
„Aj, ne seri, gladan sam ti ja od tih tvojih kerefeka. Recimo, ovaj 'karpećo', da te jebo 'karpećo'. Vidim kroz njega!“
Lupeta i negoduje, ali uglavnom naruči po mojoj želji. Zna da sam zvijezda, a opet sumnja u moj poslovni uspjeh iz čistog neznanja. Za njega posao nije posao ako ne stvaraš sa svoje dvije ruke. Lako njemu kad mu ćaći politička stranka namješta poslove po Slavoniji. Betoniraj vamo, betoniraj tamo, pol Slavonije Stipanovi izbetonirali. Ne kuži on PR-marketing društvenih mreža.
Nakon ručka, svratismo do shopping centra. Mulcu pomognem da si kupi štogod brendirano, da me ne sramoti, a on sav sretan, iz zahvalnosti, provuče ćaćinu Visu i za moje krpice. Nakon bockanja kod doktora, već smo nazad u autu i umorni se vraćamo kući. U tih sat-dva, objavim još pokoju fotku, naravno, iz restorana. Odjednom, Stipan me prekine u biranju filtera.
„Božena, ajmo pričati ozbiljno.“
„Jebemu, sad ću zaboraviti koji je filter bio najbolji! Reci, sad je gotovo.“
„Čuj, pričao sam s ćaćom. Mogli bi se ženit na proljeće. Dao bi nam kat kuće. Ima da ga svjetski urediš, pa ga fotkaj za taj tvoj Instagram. Ćaća kaže da si popularna i prava moderna poslovna žena. Takva snaja je dobra i za njegovu karijeru. A za tvoju bi mogao potegnuti neke političke veze jer navijeke ruka ruku mije.“
„E, moj Stipane, nisam ti se ja toliko trudila postati'virolna' na internetu da na meni lokalni stranački dupelizac svoje bodove kupi. Mene čeka puno više od tvog kata kuće. London, Pariz, Dubai, Maldivi. Osim toga, kuća vam nije ni na glavnoj cesti“, objašnjavam mu popravljajući ruž.
I to ne makar kakav. Chanel Allure. Piratski. Crveno da te bog ubije, ali kažu, svaka žena od stila mora imati Chanelov crveni ruž. A i na fotkama ispadam dobro s njim. Ruž me trenutno spašava i od slinavog Stipanovog poljupca. Gleda u mene ko tele, miče glavom sad lijevo, sad desno. Ne zna gdje bi me poljubio. Evo ga, naginje se prema meni, ali smrad od luka je stigao prije. Diže mi se želudac.
„Ma, bježi Stipane! Fuj!“, odgurnem ga i izađem iz auta.
„Nema poljupca jer si morao mrknuti kebab dok sam bila kod Pritiskovića. Nakon onakvog divnog ručka, kebab je krajnje passé“, odvratim mu na francuskom i zalupim vratima.
Ne podnosim to njegovo primitivno ponašanje, ali je koristan za posao. Vozi me u ćaćinom Mercedesu gdje god želim. Ako se slučajno netko bitan nađe u blizini, vidjet će me u luksuznom autu, a ne u nekom Golfu.
Zna Božena sve trikove.
69 567 followers
Tek što sam oči otvorila, začujem poznati ping iz mobitela. Namještam se u krevetu, uzimam mobitel u ruke i otvaram poruku u Instagramu.
„Ako si zainteresirana za javni angažman koji će ti donijeti publicitet s višom svrhom, novce, plaćene hotele, aute s vozačima, putovanja, plaćena jela u restoranima, javi se. Gordan.“
Što je sad ovo?
Nikad nisam dobila ovako ozbiljnu poruku. Idem odmah vidjeti kakav mu je profil.
Ah, nema ništa posebno.
Sve fotke su more i oronule barke, provučeno krajnje amaterski kroz običnu sepiju. Na jednoj je čaša vina, lokacija Sidney. Na drugoj vatromet, slavi Novu godinu u Parizu, a na trećoj kaže Sretna Nova iz Londona. Profilna fotka mu je čovjek u sjeni sa šeširom.
Tko bi to mogao biti?
Možda je ovo onaj sudbonosni trenutak koji ne smijem propustiti. Radi se ipak o nekom svjetskom čovjeku. Tajnovitom 'kozmopolitenu'. Smišljam odgovor, grabim torbicu, prekopavam i izvučem posjetnicu dr. Pritiskovića na kojoj stoji adresa Teslina 6, Zagreb.
„Možemo pričati o tvojoj ponudi. Nađimo se u Zagrebu. Negdje u Teslinoj“, odgovorim kratko i jasno. Neću valjda neznancu reći da sam iz ove vukojebine.
Međutim, stiže nenadani odgovor kojeg rezignirano čitam.
„Nađimo se sutra u 11h na terasi hotela, dolje u selu. Iz tvog sam kraja. Nema potrebe da idemo čak do Zagreba.“
Šteta, neki naš čovjek iz sela.
Sad iskrsava problemkako ću pješice do hotela u novim Guessovim štiklama?
Ne da mi se išta objašnjavati Stipanu, ionako se razumije samo u cement i miješalice. Ništa, poslužit će neobavezni sportski look, pa ću se prošetati casual i neopaženo, 'kao' do trgovine.
71 856 followers
Ustala sam rano kako bih riješila prvo nokte. Izabrala sam ultra modernu, neutralnu nude nijansu, jer ipak idem na poslovni sastanak. Dok se gel suši pod lampom, pregledavam komentare na Instagramu i odgovaram svima emotikonima, šaljem bezbroj srca i zagrljaja. Ne želim nikakve negativnosti na svom profilu, #samo ljubav, jer ljubav je uvijek in i dobro se prodaje.
Nakon noktiju, slijedi duboka hidratacija kože i kose. Ako može Megan Markle, može i Božena Hrastić ili, kako bi Instagram rekao, Enna Bo.
Bliži se pola jedanaest i gotovo sam spremna za poslovni sastanak koji će mi možda odrediti budućnost. Na meni je Adidas trenirka, torbica je Michael Kors, tenisice CK!
Top !
Još samo koji selfi i krećem.
U hotelu nema još nikoga. Sjedam za prvi stol i vadim mobitel da si skratim vrijeme. Uskoro začujem nepoznati muški glas iza sebe.
„Što dama radi sama?“
Sredovječni čovjek zalizane crne kose, u predivnom plavom Ralph Lauren sakou, sjeda nasuprot mene. Zaneseno mi pruži ruku na kojoj bliješti glomazni zlatni sat. Nije valjda Rolex. Na moje iznenađenje, umjesto rukovanja, poljubi mi ruku, a potom mi se sa smiješkom obrati:
„Enna Bo, drago mi je. Super da si prihvatila moj poziv.“
Uglađeni maniri, vidi se bečka škola. Oklen je samo ovaj ispao, iz Santa Barbare može biti.
Tu se negdje došulja i konobar do nas.
„Jedan espresso i whiskey, molim vas“, naruči stranac galantno, a mene ostavi u dilemi.
Ako ja kao žena naručim alkohol, mislit će da sam alkoholičarka i osim toga rano je. Ako naručim Fantu, mislit će da sam balavica koja će se ubrzo udebljati ko i sve slavonske snaše, prije ili kasnije.
„Ajd, donesi mi kapučino i malo mineralne“, kažem konobaru koji nestane i ostavi nas same na terasi.
Lik bulji u mene znatiželjno, pali cigaru i kaže:
„Evo, odmah da ti rečem u glavu, štono bi se reklo. Otvara se jedna svjetska trgovina. Naš čoek iz Australije, ima lanac takvih trgovina od Sidneya do Melbournea. Želja mu je početi otvarat po Hrvatskoj i za to želi isključivo moderni PR. Hoće sve preko društvenih mreža, pa me traži da nađem neke naše influencere i eto, ja našao lokalnu curu.“
Slušam pažljivo, šutim. Moram biti lukava, a ne da me se uzme zdravo za gotovo. Gledam u svoje nokte, provjeravam poruke na mobitelu, pokušavam ga zbuniti svojom nezainteresiranošću. Iza svega je neki mondeni brend, gotovo sam sigurna.
„Još samo da mi kažeš o kakvoj trgovini je riječ?“, upitam zijevajući.
„Mesnica. Ali svjetska!“
Mislim da sam prestala disati.
„Mesnica? Ja da ti reklamiram mesnice? Pa nema šanse!“
„Ima ako ti kažem da ćemo ti platiti petsto eura samo da se pojaviš i ufotkaš. Šta nije to posao influencera? Uz to, vozač će doći po tebe i vratiti te kući. I materi možeš odnijeti petsto kuna poklon bona od mesnice.“
A dobro, nije loše, kad malo bolje razmislim. Od negdje moram početi. Osim toga, mogu taj event izvući na svjetsku foru s pravim uglovima kamere, malo filtera tu, malo tamo, obrisati nepotrebno, dodati neophodno. Savršenstvo je u ovom poslu apsolutno aplikativno podržano.
„Ne znam, Gordane, što će na to reći moji pratitelji vegani. Danas je veganstvo in.“
„Ma, kakvi vegani, šta je tebi. Najcjenjenija svjetska jela su od mesa, kao recimo Chateaubriand. Siguran sam, kako si krenula, da ćeš tu deliciju vrlo brzo probati u najfinijim pariškim restoranima. I to s mojom preporukom.“
Ima čovjek pravo, ipak je on od svjetskog kalibra.
„Je l' ti znaš da se Enna Bo ne diže iz kreveta za manje od sedamsto eura?“, odvratim odvažno slavnom rečenicom i ispijem gutljaj kapučina.
„A dobra si! Žestoka poslovna žena, ali poštujem. Dogovoreno.“
Bravo Božena! Čestitam samoj sebi. Srce mi je odmah zakucalo jače, a osmijeh ozario lice. Upravo sam dogovorila svoj prvi angažman. Istina, radi se o otvaranju mesnice u ovoj dosadnoj zabiti, ali od negdje se mora krenuti.
Čim dođem doma uplatit ću na Instagramu dodatne novce za povećanje broja pratitelja. Očekujem do idućeg vikenda, prije ovog svečanog eventa , barem 100 000 followera. Zna Božena posao i koliko je važno ulagati u marketing društvenih mreža. Ne gledam ja za džabe „Kardašanke“.
Pozdravljam se s Gordanom i potom izađem iz hotela, kad li evo Stipana ko furije. Zaustavlja auto pol metra od mene i zapraši me cijelu. Živčano otvaram vrata, iskašljavajući prašinu. Nisam ih ni stigla zatvoriti, a Stipan naglo okrene auto i glasno zašlajdra na cestu. Samo što sam se smjestila u sjedalo i potegnula pojas, krene urlikanje pavijana.
„Ko je taj kreten? Nisi mi ništa rekla!“
„Hajde ne ludasaj! Prebrzo voziš! Ovo je trebalo biti iznenađenje.“
„Bome si me iznenadila, nemam riječi!“
„For your information, dogovorila sam prvi posao. Svečano otvorenje, event! Trebam se samo pojaviti, uslikati i sedamsto eurića je u džepu! I ti ideš sa mnom, naravno.“
Dok se Stipan polako smirivao, iza nas se samo stvorio policijski auto i počeo nam blendati. Zaustavljamo se na rubu ceste i gledamo kako se prema nama gega okrugli, uznojeni policajac.
Evo još jedne seljačine, pa gdje ja to živim.
„Prometnu i vozačku, molim“, promrmlja.
Stipanova drhtava ruka mu pruži dokumente kroz prozor. Ovaj gleda, okreće, čita, skida kapu i kaže:
„Malo smo požurili, Stipa. Ima tata para da plaća tvoja sranja, jelde?“
Stipan šuti ko derište pred kaznu, naravno. Nesposobnjaković. Moram ja nešto poduzeti. Izađem iz auta i priđem orangutanu.
„Je l' znaš ti tko sam ja? Ja sam Enna Bo s Instagrama, VIP persona, 'viii aaaj piii', kužiš?“
„Tko? Nikad čuo. Taman da si Lile Bačić, svejedno ovaj tvoj gelipter mora platiti kaznu“, kaže odrješito, izvadi iz džepa blok, kemijsku olovku, škljocne je o čelo i počne pisati.
Ovaj mene, svjetsku ženu, uspoređuje s Lile! E sad sam ljuta i idem do kraja!
„Ajd nas nemoj pilat s kaznama. Ako nisi dosad shvatio, slavna sam osoba, i ako sad objavim na Instagramu da si nas kaznio, skoro sto tisuća ljudi će iste sekunde saznati da si kreten.
A ako se uslikaš sa mnom i ja napišem ispod fotke nešto poput 'Naši anđeli čuvari', svi će te lajkati. Možda i komada nađeš, pa ti vidi!“
Policajac se zagleda u daljinu, ozbiljno, kao da zbraja sinuse i kosinuse istovremeno.
„E jebajga sad! Možda si zbilja neka slavna osoba, nije da vas svaki dan susrećem, a i nisam često u ovom kraju. Ufotkaj nas i gotovo, a nek baja ubuduće pripazi s brzinom!“, reče policajac, obriše znoj s čela, pa namjesti kapu i raybanke.
Otežem namjerno sa selfijima i polagano ih ispucam najmanje tridesetak. Nek se osjeća važnim. Fotkam nas malo kod policijskog auta, malo na cesti, malo pred Mercedesom. Na brzinu se zapratimo na Instagramu, izgrlimo i ode on svojim putem, a ja nazad u auto. Prije nego išta kažem, posegnem u torbicu za parfemom ne bih li neutralizirala miris njegovog znoja. Tresem se od muke, jer je ta kiselina neuništiva.
„Ovom smradu ni Dior ne može ništa! Nego, vidiš, crni Stipane, opet sam te spasila. Je l' ti sad jasno kolko vrijedim? Ti uopće ne kužiš moderan biznis, nego ljubomorišeš.“
„Kužim, ali zašto mi nisi rekla za onog nacifranog starkelju? Poludio sam kad su mi javili da si na terasi s njim, a ja ti sređujem posao.“
„Kakav posao?“
„Ćaća te zove da se za dva tjedna pojaviš kod njega na stranačkom skupu. Dobra je lova, tisuću eura, sve će se iskemijat preko stranke. Kaže da si ti prava žena za modernu promociju i da te moram pridobiti za ovaj posao.“
Za ne povjerovati! U jednom danu dva angažmana i 1700 eura! Uspjeh kuca na vrata, a dukati ostaju u škrinji.
„Naravno da hoću. A tko pjeva?“
„Red klapa, red tamburaša. Janjci će se vrtjet. Ćaća kaže da će možda i sam premijer doći. E, tu ti nastupaš. Neka cijela Hrvatska vidi kako je stranka u koraku s vremenom, kako uveseljava i časti narod.“
„Može, Stipane moj, legendo!“
101 923 followers
Došao je i dan svečanog otvorenja mesnice MacPork. Odlično ime za Instagram.
Top!
Sve ide po poslovnom planu, mislim si zadovoljno dok izravnavam kosu. E, moja Božena, prava si poslovna žena. Ne prestajem se smješkati svom savršenom odrazu u ogledalu. Još kad se u politiku ubacim, gdje će mi biti kraj.
Danas ću odraditi Australce, a uskoro plaže Balija.
Danas naše malo selo, a za godinu dvije možda Sabor ako odigram pametno sa Stipanom i ćaćom.
I zvijezde ću dosegnuti ako treba jer imam jasan smjer i radim ono što volim.
Još samo jedan zadnji selfi pred event i obavezna objava uz citat „Markana“ Aurelija koji je jednom davno rekao “Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo valja da ga neprestano dubiš.”
A ja ga, bome, dubim pošteno.