Treća putopisna knjiga Borisa Veličana Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše, vraća ovog avanturistu, filmskog producenta i putopisca njegovu i općeljudskom ishodištu, hodanju, pješačenju u najkicama (Nikeicama), nekom drugom osjeća(n)ju vremena i prostora.
Godina je 803. Arib je još dijete kada po naredbi kalifa Haruna al-Rašida cijelu njezinu obitelj izbrišu s lica zemlje. Ona jedina umakne masakru i bježi, preodjevena u mladića, kroz slane stepe Horasana i prastarim rutama Puta svile. Sve dok se ne zaljubi u zanosna stranca iz daleke Franačke - i time sve stavlja na kocku.
Fizičko uništenje Zemlje proteže se i na čitavo čovječanstvo. Ako živiš u okolišu koji je ranjen – gdje je voda zagađena, zrak ispunjen čađom i smogom, hrana zagađena tragovima teških metala i plastike te gdje je zemlja doslovno prašina – to ti škodi, ugrožava tvoje zdravlje i stvara rane na fizičkoj, psihološkoj i duhovnoj razini.
Kriminalci, emigranti, špijuni, državni odvjetnici, ratni zločinci, povratnici, političari i slonovi, svi su oni u romanu Sanjao sam slonove Ivica Đikića sastavni dio panoptikuma (muzej voštanih figura, prema B. Klaiću) koji traje kroz nanose vremena i prostora – od sedamdesetih od kraja devedesetih prošloga stoljeća i od Frankfurta do Zagreba.
Svi se svesrdno nadamo da više ni jedna knjiga u ciklusu Pjesma Leda i Vatre neće biti tako iščekivana kao ovaj peti nastavak. Ples zmajeva, poput prethodnih knjiga u serijalu, razvija zaplete još nekoliko koraka dalje i pritom produbljuje sve postojeće zavjere, kao i one o kojima do sada nismo ništa znali, što kod Martina naravno ne znači da ne postoje.
Mlada Amerikanka Julie Jacobs otputovat će u Sienu u potrazi za svojim talijanskim korijenima – ali i za mogućim nasljedstvom – i tamo otkriti nevjerojatnu činjenicu: njezina davna pretkinja je Giulietta Tolomei, djevojka iz 14. stoljeća čija se ljubav prema Romeu usudila prkositi svađi njihovih roditelja, što je inspiriralo Shakespeareovu tragediju.
Hiljadu i jedna smrt, možda i najbolja, a svakako najljepša zbirka Krležinih priča, zabranjena je u predcenzuri u jesen 1932, a onda u proljeće 1933. kada je ipak otisnuta ubrzo povučena iz javnosti.
Knjiga Maše Kolanović bavi se problemom odnosa hrvatskoga romana i popularne kulture od «formiranja druge Jugoslavije i uspostave socijalizma» do još nedovršenoga razdoblja tranzicije.
Sarajevo kao simbolički i stvarni topos ratne apokalipse jest nova tačka dodira između svih u ovoj knjizi. Ono ih povezuje na bezbroj načina i u odnosu na njega svi tekstovi u knjizi dobivaju novi smisao.
© 2024 Gradska knjižnica Slavko Kolar Čazma | Izjava o pristupačnosti | Impresum