Renata Srečić

Nagradna igra

- Dobar dan. Jesam li dobila gospodina Petra Tomića?

- Da.

- Čestitam gospodine Tomiću! U nagradnoj igri našeg lanca trgovina Sretan Kupac u suradnji s časopisom Konzumerist osvojili ste jednu od glavnih nagrada – operaciju resekcije debelog crijeva...

- Čekajte malo... kakvu operaciju?! – upita Petar iznenađeno.

- Operaciju resekcije debelog crijeva, koju će izvesti vrhunski kirurzi naše suradničke bolnice Sveta Margareta, postupkom minimalno invazivne laparoskopije uz korištenje najnovije tehnologije laserske i radiokirurgije, koji omogućavaju najkaraći mogući oporavak i povratak svakodnevnim akivnostima već nakon pet dana. Termin vam je zakazan već sljedećeg tjedna. – recitirala je nasmiješena djevojka napamet naučene podatke, gledajući ga preko zaslona telefona oduševljenim pogledom, kao da je ona sama dobitnica glavne nagrade.

- Ali meni ne treba nikakva operacija! Nisam bolestan. – odgovori Petar.

Djevojčino lice se namrgodi.

- Gospodine Tomiću, jeste li vi svjesni kakvu ste sreću imali? – upita ga pomalo ljutito. – Znate li koliko se dugo čeka na ovakve operacije? Redovnim putem preko HZZO-a termin biste mogli dobiti tek u svibnju 2037. To je više od tri godine!

- Jel' vi mene slušate? Meni ne treba operacija! S mojim crijevima je sve u redu! – odvrati joj nervozno.

- Znači, vi ne želite preuzeti svoju nagradu? – upita ga ona zarumenjenih obraza.

- Ne, ne pada mi na pamet ići na nepotrebnu operaciju! Jel' mogu to prepustiti nekome drugome, kome je takva operacija potrebna?

- Ne možete, to je suprotno pravilima. Nagrade su neprenosive. Jeste li pročitali Pravilnik?

- Pa nisam...

- E, pa trebali ste! – odbrusi mu, okrenuvši se potom prema djevojci iza sebe. - Opet jedan neće! – požali joj se. – Gdje je šefica?

Iz pozadine se pojavi žena srednjih godina strogog izraza lica, plave kose stegnute u čvrstu punđu. Dugim pogledom promotri Petra preko ekrana, zatim se stane došaptavati sa svojom zaposlenicom. Petar uspije načuti tek završetak razgovora.

- I što da sad radim? – tiho upita djevojka.

- Piši prijavu. – odgovori joj šefica.

Djevojka s nelagodom ponovno usmjeri pogled prema njemu.

- Doviđenja, gospodine Tomiću! – procijedi kroz zube i prekine vezu.

***

- Znači, gospodine Tomiću, vi ste dana 16. siječnja 2034. godine obavili kupovinu u trgovini Sretan Kupac, prodajno mjesto broj 11. – utvrdi mladi policajac vrteći palcem preko službenog tableta.

- Jesam. – odgovori Petar.

- Kupili ste... da vidimo... kruh, rajčicu, parizer, jogurt... i tako dalje... dakle, većinom živežne namirnice... pivo, gazirane sokove... i pjenu za brijanje. - nabrajao je policajac jednoličnim glasom. - Je li to točno?

- Koliko se sjećam, da.

- I to sve ste platili... veli ovdje: 42 CroEura i 29 centi. I to je točno?

- Ne sjećam se baš, ali tako nešto.

- I zatim ste na displeju blagajne na pitanje „Želite li sudjelovati u našoj Nagradnoj igri?“ prstom pritisnuli „DA“?

Petar potvrdno klimne glavom.

- A sada ne želite preuzeti svoju nagradu? – upita policajac u čudu.

- Ovu ne.

- Pa zašto ste se onda uopće prijavili za sudjelovanje u Nagradnoj igri?

- Bilo je tu i drugih nagrada: automobili, putovanja, 3D televizori i još svašta.

- Ali vama je jasno da ne možete birati za koju nagradu ćete biti izvučeni?

- Jasno mi je, ali tko normalan ide na operaciju koja mu ne treba?!

- Jeste li pročitali Pravilnik? – policajac je bio uporan.

Petar se nakratko zamisli, zatim ozareno uzvikne:

- Čekajte malo! Jel' ovo ona emisija... kako se ono zove... „Smijemo se zajedno“! Ona nekakva skrivena kamera? Jel' vi ovo glumite? Netko mi je smjestio, sigurno onaj zajebant Dragan s posla! Gdje su te kamere? – Petar znatiželjno pogleda kroz prozor.

Policajac ga je gledao uvrijeđenim pogledom. Zatim nešto utipka u tablet, te razočarano uzdahnuvši ustane sa stolice.

- Doviđenja, gospodine Tomiću. – kratko reče na odlasku.

***

Sjedokosi sudac nadležnog Suda za komercijalne prekršaje dugo je na ekranu pred sobom prelistavao spise iz slučaja Petra Tomića, nakon čega mu uputi prodoran pogled povrh naočala.

- Mladiću... koliko je ono vama godina? – upita sudac.

- Trideset i pet. – odgovori Petar.

- Ostajete li i dalje kod svoje odluke o odbijanju pripadajuće vam nagrade? – sudac nastavi službenim tonom.

- Naravno da ostajem! Ima li igdje netko razuman tko je u stanju shvatiti da sam ja zdrav čovjek i da mi ne trebaju nikakve operacije! – poviče Petar na rubu očaja.

- Mladiću, molim vas kontrolirajte se! Ovakvi ispadi ovdje se ne toleriraju! – strogo mu odgovori sudac. – Koliko vidim, uvrijedili ste i policijskog službenika. – nastavi spustivši pogled prema ekranu. – Optužili ste ga bez ikakve osnove za nedozvoljeno snimanje i samim time povredu vaše privatnosti, dok je redovno i sukladno zakonu obavljao svoju dužnost.

- Nisam imao namjeru nikoga uvrijediti. – branio se Petar.

- Mi ovdje ne prosuđujemo namjere, nego postupke! – odvrati sudac.

Petar šutke pogne glavu. Sudac duboko uzdahne.

- U tom slučaju – nastavi sudac - bili biste dužni organizatorima Nagradne igre isplatiti naknadu za počinjenu štetu u iznosu odgovarajućem tržišnoj vrijednosti odbijene nagrade, što bi za ovakav medicinski postupak iznosilo sedamnaest tisuća i tri stotine CroEura. Tome se još pribraja naknada za povredu ugleda i časti, zatim kazne za nepoštivanje Suda i uvredu policijskom službeniku, pa povrh svega zatezne kamate... i sve to skupa bi na kraju moglo iznositi nekih... cirka... – sudac zastane kako bi proučio brojke na ekranu.

- Pedeset do šezdeset tisuća CroEura. – zaključi nakon dulje stanke.

Petrovo lice naglo problijedi, a čelo mu orose kapi hladnog znoja.

- Nadalje, doživotno bi vam bila zabranjena svaka kupovina u lancu trgovinaSretan Kupac, kao i primanje bilo kakve medicinske skrbi u bolniciSveta Margareta. A budući da je i Autosalon Blaško, u kojem ste zaposleni kao trgovac, član iste grupacije kao i navedeni poslovni subjekti, automatski bi vam slijedio izvanredni otkaz.

Od zadnje izjave Petru se odsijeku noge te zatetura pridržavši se rukama za klupu. Sudac mu uputi samilosni pogled.

- Mladiću, ja vam toplo savjetujem da o svemu ovome još jednom dobro razmislite.

***

- Dobar dan, ja sam Katarina Pečovnik, koordinatorica Nagradne igre - predstavi se mlada žena, čija se prirodna ljepota izgubila pod debelim slojem šminke - a ovo je dvoje naših sretnih dobitnika, Tajana Špiček, koja je osvojila transplataciju bubrega, i Petar Tomić, dobitnik resekcije debelog crijeva.

Petar se meškoljio u stolici pred grupicom novinara, osjećajući se kao da će svakog trena iskočiti iz vlastite kože.

- Možemo krenuti, tko će prvi? – upita ih koordinatorica.

- Evo, može gospođa, dame imaju prednost. – brzo odgovori Petar pokazujući dlanom prema niskoj ženi punije građe koja je sjedila pored njega.

- Pa, ne znam kaj puno reći, već dugo sam si željela novi bubreg i evo, sad mi se ta želja ostvarila. – progovori žena drhtavim glasom, a Petar shvati kako se ni ona u situaciji u kojoj su se našli ne osjeća nimalo ugodnije od njega samoga.

- Je li vas strah? – upita ju jedna novinarka.

- Nije, vjerujem našim doktorima da budu sve napravili kak treba.

- Znate li čiji bubreg ćete dobiti? – uslijedi novo pitanje.

- Od jednog mladog dečka, tak su mi rekli.

- Da, radi se o mladiću koji je nastradao u prometnoj nesreći. – ubaci se koordinatorica. – On se sada nalazi u komi u stanju moždane smrti, a njegovi roditelji u svojoj odluci da doniraju njegove organe velikodušno su pristali jedan bubreg prepustiti nama za našu Nagradnu igru. Naravno, i oni su za to bogato nagrađeni: dobili su poklon bon u iznosu od 2.000 CroEura za kupovinu u bilo kojoj trgovini Sretan Kupac, jednogodišnju pretplatu na časopis Konzumerist, kao i operativni zahvat po izboru u bolnici Sveta Margareta za svakoga od njih.

- Što nije u redu s vašim bubrezima? – začuje se potom pitanje iz pozadine, na što u dvorani zavlada muk.

- Mo... molim? – promuca uplašeno dobitnica transplatacije.

- Zašto vam je potrebna transplatacija? Jel' vam otkazuju bubrezi, ili koji je razlog? – pitanje je postavio novinar iz zadnjeg reda, mladić raščupane kose obučen u majicu s natpisom „Anarhist“.

Žena pored Petra se zacrveni te se okrene prema koordinatorici, uputivši joj molećivi pogled.

- Nažalost, vrijeme nam je isteklo! Završili smo s pitanjima! – naredi ona, na što dvojica zaštitara otprave novinare iz dvorane.

- Ma, tko je ovaj maloumni balavac?! – obratila se potom svom asistentu, koji nemoćno slegne ramenima.

- Kakav je to način, postavljati pitanja koja nisu na listi odobrenih! Odmah saznaj za koga taj radi, tko mu je šef! Takvome treba istog časa dati otkaz, srezati to u korijenu! – bijesno je lamentirala.

- Žao mi je, gospodine Tomiću, ali eto, zbog nepredviđenih okolnosti danas niste mogli dati svoju izjavu. – reče Petru naglašeno suosjećajnim tonom.

- Ništa, ništa, sve je u redu. – odgovori on s osjećajem olakšanja, koji nestane odmah s njenom sljedećom rečenicom:

- Naravno, to nimalo neće utjecati na planove oko vaše operacije.

***

- I što ste odlučili, gospodine Tomiću, koji segment debelog crijeva ćemo vam odstraniti? – upita kirurg još s vrata ordinacije u koju je ušao energičnim korakom.

- Kako to mislite, koji segment? – zbunjeno upita Petar.

- Debelo crijevo kod čovjeka dugačko je oko dva metra. Vi imate pravo na resekciju segmenta od dvadeset centimetara i trebate nam reći koji će to segment biti. – nastavi kirurg nestrpljivo.

- Pa, ne znam... kako to inače radite? – upita Petar, osjećajući kako mu čitavu utrobu prožima mučnina.

- Inače? Gledajte, indikacije za resekciju debelog crijeva su sljedeće: kolorektalni karcinom, divertikulitis, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, kod žena endometrioza i tako dalje. Kod takvih slučajeva odstranjuje se dio crijeva zahvaćen bolešću. Obzirom da kod vas ne postoji nijedna od navedenih indikacija, izbor leži na vama.

Petar proguta knedlu. Doktor pogleda na sat.

- Gospodine Tomiću, čekaju me u sali, imam hitnu operaciju, možemo li malo požuriti?

- Ovaj... jel' biste mi mogli vi nešto predložiti?

Kirurg na brzinu prijeđe pogledom preko snimke Petrovog abdomena.

- Ako mene pitate, ja bih se odlučio za sigmoidni kolon. Tu se često javljaju problemi, pa bio ovo bila i neka vrsta preventive. Hoćemo onda tako?

- Može... – promuca Petar, ne znajući ni što je to sigmoidni kolon ni gdje se nalazi.

- Doviđenja, gospodine Tomiću, vidimo se na operaciji! – pozdravi ga kirurg te izjuri iz ordinacije.

***

- Kako ste, gospodine Tomiću? Vidim da ste se probudili. – začuje Petar zvonki glas medicinske sestre. Pokuša joj odgovoriti, no uspije samo nešto nerazgovijetno promumljati.

- Ništa vi nemojte brinuti, to vam je još sve od anestezije. Za dva, tri sata bit ćete k'o nov! Evo, stavit ćemo sada novu infuzijicu, dati nešto protiv bolova, isprazniti kateterček... – govorila mu je tepajući.

Petar ju je teško dišući pratio pogledom dok se bavila cijevčicama na koje je bio spojen. Tijelo mu je bilo ukočeno te se poželi protegnuti, no zaustavi ga oštra režuća bol s lijeve strane trbuha.

- Dogodile su se male komplikacije kod operacije – nastavi sestra jednakim tonom - pa bi moglo biti problemčeka sa stolicom... možda malo proljeva, rektalnog krvarenja, bolova kod pražnjenja, i tako... morat ćete jako paziti što ćete jesti, sve samo kuhano na lešo, ništa prženo, masno, ljuto... voće iz kompota ili izmiksano u kašicu... za piće biljni čajevi i negazirana voda, kava i alkohol ni slučajno! Evo, tu na ormariću vam je knjižica u kojoj sve piše. Ne smijete se niti puno naprezati, samo lagane šetnjice...

Sestra na trenutak zastane, kao da joj je potrebna priprema za ono što će dalje reći:

- Došlo je do oštećenja nekih živaca, pa je moguć i djelomičan ili potpuni gubitak seksualne funkcije. Ali to će vrijeme pokazati, teško je reći ovako unaprijed. – završi uputivši mu namješteni smješak ujehe.

Monitor pored kreveta počne glasno pištati nakon što su vrijednosti Petrovih otkucaja srca i tlaka naglo porasle do kritične razine.

- No, no, gospodine Tomiću, ne treba se uzrujavati. – sestra ga stane smirivati. – Vi biste se trebali smatrati sretnikom! Koliko ljudi nikada ni ne dočeka priliku za ovakvu operaciju.

***

- Evo, odmah! – vikne Petar dok je ustajao iz kreveta nespretno hvatajući štaku pomoću koje je hodao. Bol iz trbuha pri svakom koraku širila mu se duž čitave lijeve noge. Netko je uporno pritiskao zvonce.

- Boban Ekspres! Dostava! – usklikne mladić na vratima nakon što ih Petar konačno uspije otvoriti.

Po povratku iz bolnice ispraznio je frižider od svih za njega sada nedozvoljenih namirnica i shvatio da mu nije ostalo gotovo ništa za jelo. Naručio je potom veću količinu dijetne hrane.

- Kako ste zadovoljni našom uslugom dostave? – upita mladić spuštajući paket pored ulaznih vrata.

- U redu je... – odgovori Petar potvrdivši potpisom primitak pošiljke.

- Želite li sudjelovati u našoj Nagradnoj igri?

- Neee!!! – vikne Petar iz svega glasa i zalupi vratima pred šokiranim dostavljačem.

- Baš svakakvih ljudi ima... – promrmlja ovaj sebi u bradu odlazeći niz stubište.