Vladimir Papić

Kad se prašina napokon slegnula

Kad se prašina napokon slegnula, jasno se vidio golemi zid usred zemlje. Prepolovio ju je na sjever i jug.

Ljudi su ostali zatečeni, no nakon prvotnog šoka počeli su žudjeti za stvarima s druge strane zida.

Ovi sa sjeverne strane brže su se snašli. Razbili su jedan dio zida i napravili vrata. Potom su ih otvorili južnjacima, prethodno sakrivši sve svoje stvari, „Sat vremena. Toliko imate. Toliko ćete dati nama", rekli su sjevernjaci. Južnjaci su se složili znajući da je na sjeveru ostalo puno više stvari. Sjevernjaci su južnjacima pokupili ono malo stvari što im je ostalo i zaputili se kući. Međutim, ljutiti južnjaci, kad su shvatili da su ih sjevernjaci prevarili, izgurali su čuvare u svoj dio zemlje i zatvorili vrata. Sjevernjaci su bijesno lupali po vratima. Vikali su i psovali. Južnjaci su se smijali. Ubrzo su našli stvari od sjevernjaka. Odjenuli su njihovu odjeću i počeli se zvati sjevernjacima. Sjevernjaci s južne strane brzo su se uprljali, a kako južnjaci nisu imali toliko stvari nisu se imali u što presvući. Izgledali su siromašno i zapušteno. Počeli su si i međusobno govoriti „Baš si južnjak". To je u početku bila uvreda, a malo kasnije istina.

Sjevernjaci su se ulijenili jer su imali sve, a južnjaci su morali postati snalažljivi kako bi preživjeli u hladnim zemljama juga.

Sjevernjaci su se toliko ulijeniili da su većinu dana spavali. Čak su i stražari na vratima postali zaboravni i lijeni. Bilo im je prevruće na vječito toplom sjeveru pa su često otvarali vrata prema jugu kako bi se osvježili. Jednom su tako zaspali pored otvorenih vrata. Dva južnjaka su došetala do njih i odvukla ih na drugu stranu zida. Uzeli su im odjeću i oružje i postavili se kao stražari na sjevernoj strani zida. Nitko na sjeveru nije primijetio da su im dva južnjaka na ulazu. Ovi su to iskoristili i svako toliko puštali po nekoliko sugrađana s juga da pljačkaju sjevernjake. Plan je bio pljačkati pomalo, dok ne prikupe dovoljno oružja kako bi napravili otvorenu invaziju na sjever. Problem je bio u tome, što se oružje moglo uzeti jedino izravno od vlasnika tako da su morali otimati i muškarce koji su ga nosili. Kako nitko ne bi primijetio da ti muškarci nedostaju dolazili su ih zamijeniti muškarci su juga. Ti južnjaci poprimili su boju na sjevernom suncu pa su počeli nalikovati sjevernjacima. Žene sjevera čiji su muževi zaboravile su nestale muževe i utjehu pronašle u mišićavim preplanulim južnjacima za koje su one mislile da su sjevernjaci. Brzo su im rodile sinove. Južnjaci su se udomaćili i zaboravili plan.

Oteti sjevernjaci nisu znali što ih je snašlo kad su ih se dokopale krupne žene s juga. Lijeni i debeli nisu se mogli obraniti kad su ih upregle da rade teške fizičke poslove. Ženama s juga su se u početku gadili ovi debeli razmaženi nesposobnjakovići, ali kako se njihovi muževi nisu vraćali postajale su usamljene. Nekada debeli sjevernjaci su nakon nekoliko mjeseci teškog fizičkog rada, najednom postali sasvim privlačni ženama juga. Trbusi su im splasnuli, a ruke i noge omišićavile. Rodila se nova ljubav između južnjakinja i sjevernjaka, a s njom su došla i djeca. Sjevernjaci se isto nisu imali potrebu vraćati doma.

Prošlo je puno godina. Jedino su se stražari s juga na sjvernoj strani granice i dalje sjećali plana. Izgubili su interes, postalo im je prevruće na sjeveru. Čekali su da njihovi prijatelji izađu iz hlada kuća, a ovima to nije bilo nakraj pameti. S juga nije imao više tko doći i izvršiti invaziju osim nekadašnjih sjevernjaka koji su sad bili južnjaci.

Stražari su počeli prozračivati sjever otvarajući vrata juga. Djeca sjevera i juga koja nisu znala da postoji drugi svijet iza zida znatiželjno su gledala s druge strane. Sjevernjacima se svidjela studen juga, a južnjacima toplina i sunce sjevera. Okupili su se oko starih stražara uljudno pitajući mogu li prijeći na drugu stranu. Samo na neko vrijeme.

Mudri stari stražari uvidjeli su priliku i počeli naplaćivati prolaz. Tako su sjevernjaci i južnjaci slobodno prolazili kroz vrata i družili se u dugim hladnim noćima i toplim ljetnima danima. Ostajali su dugo. Ljubeći se.

Stražari nisu više mogli pratiti tko je i kada došao s koje strane. Svatko je sjedio sa svoje strane ulaza na ogromnoj hrpi zlatnika ljubomorno je čuvajući. Nisu oka sklopili nekoliko mjeseci u strahu da im netko ne oduzme bogatstvo. Nisu se usuđivali maknuti s mjesta. Ljude nije bilo briga. Željeli su samo nesmetano šetati s jedne na drugu stranu. Bacili bi jedan, dva zlatnika na hrpu ne primjećujući stražare koji sjede na njima i nehajno odšetali na drugu stranu.

Stražari su se počeli dosađivati. Gledali su kako svi oko njih uživaju, a oni su čuvali novac koji ne mogu iskoristiti i granicu koju više nikoga ne interesira. Kad im je sve dojadilo, natrpali su džepove zlatnicima i otišli se napiti u obližnjoj gostionici ostavivši hrpu zlatnika i zid nečuvane.

Ljudi su nastavili bacati novce iz navike. Po običaju nisu primijetili niti jesu li stražari tamo ili ne. Sami stražari nikad se nisu vratili. Neki kažu da su i oni prolazili pored zida bacajući zlatnike na gomilu kako bi ispoštovali običaj.

Kad su hrpe zlatnika prekrile zid, sastali su se mudraci sjevera i juga kako bi rješili ovu kriznu situaciju. Tijekom sastanka nisu se mogli dogovoriti na koju bi stranu trebao ići novac. I jednima i drugima bilo je naporno prenositi tolike količine na svoju stranu. Pored toga nisu baš bili sigurni koju oni stranu predstavljaju. Naime i jedni i drugi s došli na sastanak misleći da su sjevernjaci. Kad su se dogovorili da će sve novce južnjaci prebaciti na jug, bili su zadovoljni. Kad se nekoliko dana nije ništa dogodilo odlučili su sazvati drugu stranu da vide zašto je novac još tamo. Onda su shvatili da su i jedni i drugi sjevernjaci. Nastao je opći metež i svađa, ali nisu mogli utvrditi tko je tko. Izgledali su posve isto.

Riješili su problem tako što su se svi preselili na sjever. Odahnuli su i zaboravili zašto su se uopće sastali. Vrata su ostavili otvorena zbog ujednačavanje klime. Tako je na sjeveru i jugu zavladalo vječno proljeće. Dio stanovnika sjevera vratio se na jug jer je klima sada bila puno povoljnija. Kako je zemlja bila zapuštena na jugu, odlučili su kupiti novi alat i oruđe za obrađivanje zemlje. Uzeli su novac sa svoje strane zida i uložili u oporavak zemlje. Jug je zablistao i počeo izgledati bolje nego sjever.

Preostali stanovnici sjevera krenuli su se seliti na jug, ali južnjaci su se pobunili jer su mukotrpno radili kako bi obnovili zemlju. Sjevernjaci su su se uvrijedili i zatvorili vrata.

Klima se opet pogoršala na jugu i usjevi su počeli polako propadati. Južnjaci su lupali svaki dan na vrata sjevernjacima, ali ovi su se pravili da ih ne čuju. Svoj dio novca odlučili su uložiti u zazidavanje ogromnih drvenih vrata kako ne bi imali više nikad posla s prgavim južnjacima.

Potrošili su sve novce na materijal, ali kada je došlo do samog čina nije im se dalo raditi. Opet su se ulijenili od toplog zraka. Odgađali su gradnju iz dana u dan dok su južnjaci skapavali od gladi s druge strane. Neko od sjevernjaka sjetio se kako bi mogli pozvati nekoliko južnjaka u njihovu zemlju da dođu živjeti, a da im u zamjenu zazidaju vrata. Lijeni sjevernjaci složili su se s odmah s planom. Nisu bili svjesni da masa izgladnijelih južnjaka čuči pred vratima. Sjevernjaci su otvorili vrata i našli se u čudu kada su ih izgladnijeli južnjaci u kratkom vremenu sve pokorili i zarobili. Za osvetu, odlučili su ih sve prebaciti na hladni jug. Kako su potrošili puno energije u tom prebacivanju, jedan od njih došao je do originalne zamisli. Umjesto zazidavanja, predložio je da postave dinamit iznad vrata na zid i tako ih zatrpaju. Svi su se odmah složili.

Detonacija je izazvala je veliki potres. Ogromni oblak prašine zasjenio je sunce. Mrak je progutao sjever i jug.

Kad se prašina napokon slegnula, jasno se vidio golemi zid usred zemlje.