Oliver Jukić

Sto lica oporbenog psa

Zagreb, 2. kolovoza 2034.
Pozornik Bulić je na mjesto zločina stigao vrlo brzo nakon poziva uznemirenog građana.

Mali park, u koji je dopiralo samo slabo svjetlo ulične svjetiljke, bio je prazan. Leš se nalazio nekoliko metara udaljen od obližnje klupe, a pozornik je odmah uočio krvave tragove.
– Ranjen je na klupi, a zatim je počeo puzati po pomoć. Vrlo brzo je izdahnuo, jadnik – reče sam sebi Bulić.
Tek što je to pomislio, u oči mu upadne amorfna, tamna masa na travi, udaljena od leša svega nekoliko metara. Uperivši baterijsku lampu prema toj masi, pozornik kriknu od iznenađenja. Mlaz svjetla padao je po prilično velikom psećem izmetu, koji prema izgledu nije bio stariji od nekoliko sati.
Pozornik je tako stajao nekoliko sekundi, paraliziran od iznenađenja, kada ga prenu dodir po ramenu.
– Stanić, „Umorstva" – predstavi se inspektor koji je na prizorište stigao čim je dobio dojavu u pronađenom lešu. Nakon toga pogleda u smjeru koji je pokazivala baterijska lampa. Spontani uzdah omaknu se i njemu, ali se vrlo brzo pribere. Na ovakve prizore očito je bio naviknut. Prinese walkie-talkie ustima i reče:
– Pozovite „Gdjeskako". Ravnatelja Bašića.
Glas s druge strane je nešto upitao, ali je odgovor bio brz i rezolutan:
– Da, vrlo je hitno!

***

„Gdjeskako" je bio odred specijalne policije, podređen direktno i jedino Premijeru. Osnovan još 2016. godine, imao je primarnu zadaću otkrivanje počinitelja nekontrolirane pseće defekacije (NPD) na gradskim površinama. Osim iznimno uvježbanih jedinica, „Gdjeskako" je raspolagao i najmodernijim laboratorijima kao i cjelovitom bazom psećih DNA. Počinitelje su u pravilu otkrivali u najkraćem mogućem roku, nakon čega im je pravosuđe u pravilu određivalo drakonske kazne. Stoga se razina NPD-a drastično smanjila, te unazad nekoliko godina gotovo dosegla nultu stopu. Ne treba reći da je Premijer likovao, a uslijed dobrih rezultata odredu su iz godine u godinu dodjeljivana sve veća sredstva za rad. Ravnatelj Bašić stoga nije ništa mogao prepustiti stihiji. Bilo kakav neriješen slučaj NPD-a u ovoj sezoni kiselih krastavaca mogao mu je na vrat navući svu silu novinara. Kako je postojao nemali broj onih koji su čekali njegovu, pa i najmanju, pogrešku da zauzmu prestižno i dobro plaćeno mjesto ravnatelja, znao je da ovaj slučaj mora riješiti u roku od 48 sati.
Pozvao je stoga istog časa mlaznu kapsulu koja je sletjela na mali kapsulodrom pored njegove vile na otoku Hvaru. Kroz svega 45 minuta bio je na prizorištu, zajedno s pomoćnikom Zoranom, mladom nadom cijele službe.
– Sudeći po volumenu, mislim da je riječ o dogi – reče Bašić, više za sebe, nego za pomoćnika, zabadajući kušalicu u moćnu gomilu pred kojom se nalazio. Kada je prinio kušalicu pod nos, doda još i ovo: – Miris je dosta intenzivan, počinitelj bi mogao biti u blizini. Naši dečki neka uzmu otiske okoline, neka prenesu feces u laboratorij, pretražite okolicu, nakon toga pustite dečke iz „Umorstava" neka rade svoj posao.
– Razumijem – Zoran je već žurio izvršiti zapovijed.

***

Dok su se šutke vozili u sjedište „Gdjeskako"-a na Trgu Kralja Petra Krešimira IV., Zoran je promatrao kako svjetlost prolazi kroz krošnje drvoreda, tvoreći hipnotizirajuću igru sjena. Skupio je hrabrosti, pa upitao šefa nešto što ga je već duže vrijeme mučilo:
– Oprostite šefe, htio sam nešto pitati... – bojažljivo će Zoran.
– Pucaj – odgovori zamišljeni Bašić, koji je znao da pred njim stoji besana noć.
– Ma, htio sam Vas pitati. Znate, mi smo feces prenijeli u labos, nakon čega smo potpuno dekontaminirali područje. Dakle, mi smo ga de facto počistili – šef ga zamišljeno pogleda – pa sam mislio... Da li stvarno moramo provoditi sve te pretrage baza DNA i ići s tim drakonskim kaznama? Drugim riječima, da li je nužan ovako sofisticiran odred koji košta? Zar ne bi bilo ekonomičnije da samo dio tih sredstava damo na troškove dekontaminacije? Ostatak bi, znate, mogao biti upotrijebljen u neke druge svrhe. Mislim, Vi ste upravo prekinuli godišnji i aktivirali mlaznu kapsulu samo zbog ovog usamljenog incidenta.
– Dosta je mladiću, razumio sam srž pitanja – odgovori Bašić, skine naočale i duboko provuče dim Marlbora kroz pluća. Nakon kratke stanke nastavi: – Što misliš, što bi se dogodilo kada bi recimo Premijer ukinuo „Lingviciju"? Već sutra bi na našoj obali horde Slovenaca i Bosanaca počele naručivati „kafu" i „jagnjetinu". Riječ „glede" bila bi potpuno istisnuta, baš kao i „pripetavanje". Pjevači bi izvodili „muzičke numere", a opet bismo plaćali „hiljadarkama". Zar to želiš?
– Ne želim, naravno da ne želim, samo sam mislio... – pokuša pojasniti Zoran.
– Nisi ti ništa mislio – Bašićev bijes zbog iznenadnog slučaja bivao je sve više kanaliziran prema njegovu pomoćniku. – Ili pazi ovakav slučaj. Što da Premijer ukine „Sekularitate"? Zar želiš da opet na svakom pružnom prijelazu osvane „Andrijin križ"? Ili da ti Katolici na Cvjetnicu marširaju gradom s maslinovim grančicama u rukama? To bi htio? Ili možda da ukine „Uljudbu"? Da ugrozimo ili čak dokinemo uljudno i politički korektno ophođenje? Pa da opet imamo mangupe koji odlaze na „cigansku muziku"? Ili serijske djelitelje komplimenata lijepim ženama? Želiš li da ti sestra kroz taj pakao prolazi? E, moj Zorane...
Pred ovolikom silom argumenata, Zoran uistinu nije mogao ništa nego zašutjeti, nadajući se da će ovaj slučaj biti što prije riješen i da će se njegov nadređeni što prije vratiti na godišnji odmor.

***

Bašić je po dolasku u ured odmah naložio da se DNA analiza napravi najbrže što je moguće, iako je znao da to gotovo udvostručuje troškove. Nije htio gubiti previše vremena. Kako je već spomenuto, red pred njegovom foteljom bio je povelik. Rezultate je čekao pijući kavu i pušeći svoju već drugu kutiju taj dan. Negdje oko pola sedam, prene ga kucanje na vratima. U ured je ulazio Zoran.
– Imamo počinitelja – slavodobitno će Zoran i baci papir pred Bašića na stol. – Upravo je dovršena DNA analiza. Mislim da će Vam rezultat biti veoma zanimljiv.
– Zorane, još jedan veoma i prijavljujem te „Lingviciji" – Bašić mangupski namigne Zoranu, očito oraspoložen činjenicom da se bezobrazni defekator nalazi u njegovoj DNA bazi.
Pogled na papir brzo mu zamrzne osmijeh na licu. Počinitelj je uistinu bila doga, kako je i pretpostavljao. Međutim, rezultat DNA analize je govorio da doga pripada Jaki Šuvaku, vođi oporbe.

***

Na brifing, koji je sazvan istog časa, došli su svi. Bašić o rezultatima nije htio izvjestiti Premijera, prije nego se posavjetuje sa svojim najužim timom. Kako su izbori bili raspisani za sredinu rujna, kampanja tek što nije počela. Iskusni vuk kakav je Bašić, u slučajnosti nije vjerovao. Osjećao je da u cijelom ovom slučaju postoji nešto sumnjivo, u što nije mogao proniknuti, ali ga je držalo na oprezu.
– Gospodo, otvaram sastanak. S činjenicama ste upoznati, te želim čuti Vaša mišljenja – bio je direktan Bašić.
Prva se za riječ javila Vodakica, šefica analitike.
– Mislim da se o ovome neizostavno i urgentno ima izvjestiti Premijera. Mi smo pod njegovom ingerencijom, a svaka sekunda čekanja može otežati poziciju pravosuđa. Naime, ulaskom u izbornu kampanju, bit će politički puno delikatnije procesuirati Šuvaka nego sada, dok kampanja još nije počela.
Nekoliko kolega s tim se složilo, da bi na kraju Zoran iznio i svoje viđenje:
– Dragi kolege! Osobno mislim da pred Premijerom ne trebamo imati nikakvih tajni niti skrivenih činjenica. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, nešto mi smrdi – prisutni se nasmijaše na ovu konstataciju. – Naime, Šuvak nije glup čovjek. Gotovo mi je nevjerojatno da si dozvoljava ovakav gaf pred sam početak kampanje. Mislim da tu ima još nešto, mada ne mogu reći konkretno što.
– Koji je tvoj pridjedlog, Zorane? – upita ga Bašić.
– Amerikanci imaju stacioniran satelit točno iznad Zagreba. Postoji mogućnost kupovine snimaka – bio je spreman Zoran. – Mislim da bismo ih ipak trebali pregledati, prije nego što kontaktiramo Premijera.
Iako je određeni broj kolega negodovao zbog ovoga, Bašić je intuitivno osjećao da treba prihvatiti ovaj prijedlog.
– Zaključujem sastanak. Snimku ću pregledati osobno ja, Zorane molim te pobrini se da istu dobijem odmah.

***

Sat na monitoru pokazivao je 22:12, kada je Bašić vidio čovjeka na ulazu u park. Sjeo je na klupu, kao da je nekoga čekao. U 22:23 klupi je prišla ženska osoba. Nakon kraćeg razgovora, njih dvoje se počelo ljubiti, a Bašić je vidio kako žena iz torbice, iza muškarčevih leđa, izvlači nož.
– Potpuno nebitno za slučaj – reče u sebi Bašić i pritisne tipku za premotavanje.
Nakon što se situacija na snimci smirila, negdje u vremenu 23:05, u park je ušao krupan čovjek, koji je prišao lešu. Međutim, nije ga dirao; iz ruksaka na leđima izvadio je najlonsku vrećicu i istresao sadržaj točno na mjesto gdje je kasnije pozornik Bulić uočio feces. Muškarac je imao kapu šiltericu, ali je pri izlasku iz parka pogledao točno u kameru. Kako je to mjesto bilo solidno osvjetljeno, Bašić je mogao prepoznati konture njegova lica. Premotao je istu scenu još nekoliko puta, a zatim zaustavio snimku točno na mjestu kada muškarac gleda u kameru. Dok je telefonom pozivao Zorana, s monitora ga je gledalo lice Premijera.

***

Zoran je konferenciju za novinare sazvao za isti dan u 10:00. Nakon što su pustili snimku i više puta prikazali inkriminirajuću scenu, te nakon što su ustvrdili da je Premijer pokušao iskoristiti „Gdjeskako" za obračun s političkim protivnikom, uslijedila su pitanja novinara. Vrlo brzo konferencija je završena, jer su novinari žurili da što prije po portalima prošire najnovije vijesti. „Afera Posergate", „Šupkom na Šuvaka", „Premijer uhvaćen s prstima u pekmezu? Da bar!" – samo su neki od naslova koji su preplavili portale i osvanuli u sutrašnjim brojevima novina. Pritisak u Parlamentu postao je ogroman, te je Premijer još iste večeri podnio neopozivu ostavku, ali i obznanio da izlazi iz utrke na sljedećim izborima. Nakon večernjih vijesti, Bašiću je zazvonio mobilni telefon. Bio je to vrlo bitan telefonski poziv:
– Vaše zalaganje za dobrobit ovog društva nadilazi tek puko odrađivanje posla. Ja Vam čestitam. Jer, nije bitno da li ću sljedeći premijer biti ja ili netko drugi. Bitno je u kakvoj državi živimo – Jako Šuvak bio je vidno oduševljen raspletom događaja toga dana.
– Zahvaljujem Vam, ali ja sam uistinu samo radio svoj posao – odgovori Bašić oprezno.
– Znate gospodine Bašić – nastavi Šuvak nešto smirenije – u slučaju pobjede, koja je gotovo neupitna, nakon izbora računam na Vas i na Vaš odjel. I ne samo to. Smatrajte da je povećanje proračuna za deset posto već gotova stvar, s tim da naravno, moramo ipak vidjeti kakav će biti odnos snaga u Parlamentu. I u tom smislu očekujem Vaš maksimalan angažman u izbornoj kampanji.
– Naravno, to se podrazumijeva. A ovo s proračunom, to je odlično – Bašić je pokušavao suspregnuti oduševljenje. – No, možda biste mogli još nešto...
– Recite, samo recite – ohrabrivao ga je Šuvak.
– Dakle, naša ingerencija ograničena je na pseći svijet – Bašić je vagao riječi. – Smatram da bismo puno dobili ako bismo kreirali i bazu ljudskih DNA te proširili djelokrug rada odjela i na ljudske fecese – dovrši Bašić i zatvori oči, očekujući odgovor.
– Jako mi se to sviđa – gotovo vrisnu Šuvak. – Smatrajte da je i to riješeno. I ne samo to. Osobno ću Vam dati prvi uzorak.