Tomislav Sabljić

Odijelo za Manduševac

Koliko god svakodnevno oslobađao ženu u sebi, još uvijek nisam postao poklonik šopinga. Uz to sam i škrt dati novce za novi odjevni predmet dokle god se stari zadnjim nitima drži za ramena ili bokove. Ipak, bilo je sazrijelo vrijeme za novo odijelo. One simpatične zakrpe koje se inače nose na laktovima sakoa zaista bijedno izgledaju na koljenima hlača. Ali isplatile su se, na kraju sam izmolio tu povišicu.

Sukladno plaći za koju sam naveo prijatelje da misle da imam, morao sam odriješiti karticu i uzeti prilično kvalitetno (čitaj skupo) odijelo. Stoga sam se zaputio u specijaliziranu trgovinu muškim odijelima i pripadajućim nepotrebnim dodacima, manžet gumbima, čarap-halterima, leptir mašnama i prslucima s posebno dizajniranim pretincima za eksploziv (za teroriste koji drže do sebe i ne žele biti tek jedan od mnogih bombaša samoubojica) koji su izmišljeni samo zato da konačni račun ne bude ispod tisuću eura. Budući da preko odijela super junaka uglavnom nosim biciklističko odijelo, tako sam i taj put parkirao svoju staru kramu (ne znam koliko kradljivaca bicikala čita tešku literaturu, ali želim naglasiti da moj bicikl vrijedi puno manje nego što izgleda) i sav u tajicama i majici priljubljenoj uz tijelo te s bez prsti rukavicama na mala vrata ušao u Svijet Visoke Elegancije. Već na vratima dočekao me visoko rangirani kandidat za dugotrajno i detaljno psihijatrijsko promatranje, uz to i uzrok mojih budućih noćnih mora. Radilo se o osobi od kojih pedesetak godina iskustva, vitkog stasa i lijepog držanja, odlučnog i fokusiranog (politički korektan izraz za cerebralno skučenu osobu) pogleda, čija je rijetka sijeda kosa cijelom količinom bila zalizana na jednu stranu.

- Škandal, pa ne možete unutra ući s biciklom! – uzviknuo je teatralno uzdignutih ruku davši mi jasno do znanja da se odmah trebam okrenuti i s ovog mjesta pobjeći biciklom bez obzira. Ipak, pokušao sam muško razumski, s pomirljivim osmijehom započeti jedan novi, prijateljski kupac-prodavač odnos.

- Nije ovo bicikl, to su biciklistička majica i biciklističke hlače, dobar dan i vama gospodine.

- I kaj vi sad hoćete s tim podrapanim rukavicama?

- Zanimaju me odijela,… muška odijela. - Imao sam osjećaj da trebam biti što precizniji.

- Fuj! – rekao je kao sebi u bradu, ali namjerno dovoljno glasno da ga mogu čuti - tamo lijevo su najjeftinija.

Dok sam ja posramljeno krenuo lijevo, zalizani prodavač se u višeslojnom odijelu s dva prsluka, jednim zakopčanim i jednim otkopčanim i decentnom roza kravatom preko koje se kočila šarena leptir mašna, prilično okretno zarotirao na peti prema srednjovječnom bračnom paru koji je također došao na krivo mjesto u krivo… pa sad, vjerujem da za ovo mjesto ne postoji pravo vrijeme.Gospođa je željela svome mužu izabrati nešto posebno za vjenčanje njihovog sina jedinca koji se, hvala nebesima, napokon odlučio skrasiti.

- Molim vas, da li su ova odijela uza zid dovoljno elegantna za potrebe vjenčanja ili imate nešto bolje za preporučiti.

- Neuka gospođo, u ovoj trgovini se nude samo najmodernije i najelegantnije linije odijela, svako izrađeno od tkanina vrhunske kvalitete. Ova odijela koja gledate su sve redom odijela za krunidbe, - iskoračio je naprijed prema nizu odijela zaokruživši rukom kao popularni pjevač narodnjaka pri sudbonosnom stihu - i sva su vezena tipičnim atlas vezom, što ih čini bezobrazno skupi… ovaj, boljim u odnosu na ostala, lošija odijela. Vaš glupavi sin sigurno se neće ljutiti što ste se pre-obukli za njegovo nevažno vjenčanje. Gledao sam iz prikrajka kao hipnotiziran njegovim monologom i divio se kako se netko može držati uznosito kao prvi pretendent na kraljevsko prijestolje, a u isto vrijeme govoriti kao zadnja budala. No, gospođa je odlučila prešutjeti izrečene mudrosti pa je na brzinu uzela jedan sako i dala mužu da proba.

- Daj, Zorane, obuci ovaj, tebi dobro stoje svijetle boje.

Zoran je navukao sako pa se manekenski okrenuo oko sebe pred ogledalom sve mjerkajući kako mu isti stoji na ramenima pri tome navlačivši rukave.

- Nije loše, draga, ha? Malo mi je širok u ramenima, ali lijepo me otvara u bokovima.

Odjednom mu je ispod lijeve ruke izniknula zalizana glava i dva bijesna oka su bljesnula prema Zoranovoj očigledno loše izabranoj družici.

- Skidajte to, odmah! Kaj ste mu to dali da proba, pravite bedaka od čovjeka! Ne može se njemu dati taj model. Imate oči pa ga pogledajte. Vidite kako ga je dragi Bog kaznio kad ga je napravio tako velikog. Na svakom ga mjestu dvaput ima, ali ramena su mu kao u nedonoščeta.

Opet se okrenuo jadnom Zoranu koji je pokušavao suspregnuti suze.

- Čovječe, pa vi imate tri različita broja na sebi, a vaša vas draga gospođa želi riješiti u pet sekundi!

- Ah, već je moja Sonjica navikla na mene. Takav sam kakav sam, to se ne može popraviti.

- Vi ne možete, a ne može ni vaša Sonjica, ali mi možemo.

Sonjica je zaustila da se pobuni i spasi barem malo ponosa pred svojim životnim partnerom, ali ju je multislojni gospodar tkanja ušutkao jednim oštrim pokretom ruke. I okrenuo se sretniku kojeg je boginja mode pomazila poslavši ga u ovaj raj sklada i elegancije.

- Mi smo jedini u gradu koji znaju obući čovjeka. Evo, probajte ovaj sako i ove hlače. Vidite, odmah izgledate dvadeset godina mlađi! A i ta odvratna trbušina vam se skoro ne primjećuje.

I Sonjica je bila ugodno iznenađena.

- Zaista nije loše, izgledaš odlično. Čak izgledaš kao da imaš struk. Stvarno lijepo. Jedino kroj hlača djeluje malo preduboko. Imate li neki model sa niskim strukom?

- Glupa gospođo, ne zamjerajte što vas vrijeđam, ali nas neće nitko učiti poslu. Ono što mi nudimo ovdje je modni Mont Everest, vrh vrhova. Mi slijedimo tradiciju talijanskih majstora, to ne može biti kroj bez nekog reda i pravila. Mi ne prodajemo jednokratna odijela u kojima se kupaju maturanti u Manduševcu, ovdje se kupuje nešto posebno. Niži struk, velite?! Ako vama iz hlača viri trokut od tangica kad se subotom na špici ustanete od stola, to je vaš problem. Ali kad ste vidjeli da vojni ataše ili veleposlanik prijateljske Nicarague navlači hlače kad se na ručku s nekom princezom ustaje od stola u restoranu? Hlače trebaju biti duboke, struk treba biti visoko! Hajde, sad izađite van, obiđite malo druge trgovine pa se onda vratite ovdje.

- Znate što - Sonja je preuzela tešku odluku na sebe - ne trebamo tražiti dalje, ovo nam se sviđa, uzet ćemo ovaj model.

Međutim, prodavač iz pakla nije tako zamislio rasplet događaja. – Kao što sam rekao, otiđite malo van, razmislite, obiđite još nekoliko trgovina, pogledajte što se tamo nudi pa mi se dođite zahvaliti što postojim. Onda možemo razgovarati o sklapanju pogodbe.

- Zaista ne treba, ovo nam se sviđa i …- nije stigla ni završiti rečenicu, a vješti trgovac ih je uhvatio oboje pod ruku i začas su bili na ulici.

- Razmislite, rekao sam!

Veselo je pljesnuo rukama kao da je upravo dogovorio milijunski posao i krenuo prema meni s jasnom namjerom da me, ili izbaci, ili na neki drugi način ponizi. Međutim, u tom trenu na vratima se pojavila nakratko vesela gospođa koja je također tražila nešto posebno, za svog svježeg ljubavnika.

- Dobar dan!Prekrasan dan, zar ne! Zanimaju me leptir mašne. Možete mi pokazati koje modele imate.

Trostruki Prodavač godine jedva je čekao razmahati se svom svojom stručnošću da pomogne mladoj dami u odabiru adekvatnog accessoriesa: - Nije vam ovo gostionica, neću vam ja tu naslagivati mašne na hrpu kao što vi „Kod Veselog“ naslagujete gemište! Pogledajte u izlog, izaberite jednu pa ću vam ju izvaditi da pogledate izbliza.

- Mogu pogledati onu crnu?

- Nije vam to crna, to je tamno tamno siva.

- A imate li crnu?

- Ne znam. Ako i nemamo, ja napravim samo jedan poziv i dobijemo crnu.

- U redu, a koja je cijena te tamno tamno sive?

Cijene mašni su od 100 do 200 kuna.

- A koliko ova košta?

- Ova? Od 100 do 200 kuna.

- A od kojeg je materijala?

- To je kombinacija modakrila, poliandrije i poliamida. Ma nemate vi pojma draga gospođo šta pitate! Za leptir mašnu nije bitno koji je materijal, nećete sjediti na njoj! Materijal je bitan za odijelo, a za mašnu je bitno kako izgleda. A sad izvolite van iz radnje, da vas više nisam vidio!

Dok je gospođa očiju zamagljenih suzama pokušavala pogoditi vrata, autor bestselera Kako unazaditi prodaju je nježno gladio onu tamno tamnosivu mašnu, koja je iz mnogo kutova zaista vukla na crnu, i na kraju ju nježno vratio na njeno prvotno mjesto. Promatrajući ovu grotesknu situaciju, na tren zaboravivši da nisam u prvom redu gledališta i da zapravo ne pratim izvedbu neke avangardne predstave, blesavo sam se smijuljio skoro zapljeskavši i tražeći bis. A onda me njegov pogled vratio u stvarnost. Osmijeh mi se zaledio na licu, srce mi je preskočilo, a oči tražile put za uzmak dok mi se odani djelatnik Trgovine užasa približavao. Htio sam se zavući u neki od sakoa u nadi da je čaroban i da ću se naći negdje daleko, na ljubaznijoj strani crne rupe gdje se prodavači smješkaju i pitaju kako mogu pomoći. Ali, samo sam se povukao korak unazad, gradeći se da opipom kušam materijal nekog smokinga.

- Kaj vi tu još radite? – upitao me prilično smireno kao da prije dvije sekunde nije prekršio pet zakona protiv čovječnosti i osigurao si uvjete za jedan dobar dvogodišnji smještaj na račun države.

- Ja…, ja bih probao ovo odijelo.

- Ma nemojte me sad i vi zajebavati! Kaj to danas svi nešto baljezgaju. Jel' na tom modelu piše vaše ime, ha?! Ajde, probajte ovo crno, ono je za vas.

- Ni na njemu ne vidim istkano svoje ime i, iskreno, nisam planirao uzimat crno…

- Ah, maloumni čovječe. Pogledajte malo bolje. To nije standardno crno odijelo. Primjećujete taj svilenkast odsjaj materijala kad ga obasjam džepnom lampom. Ne, nismo ga zamastili slaninom kao što rade naši konkurenti, već su tkanine svih naših odijela mercenizirane. Također su sve redom podvrgnute antistatik obradi, obradi protiv gorenja, sanforiziranju i obradi protiv gužvanja ako vas netko krene živčano navlačiti po rukavima kao ja vas sada.

- Oprostite što upadam, ali meni bi dobro bilo i neko obično koje nije cementizirano i sumporizirano, nisam vam ja jako zahtijevan.

- Ako ste ušli ovdje, onda ste zahtjevni. Marš u kabinu!

- Sa sakoom nisam imao problema, ali za hlače sam bio uvjeren da mi je Njegova Eskcelencija Mentalno Izazvan Prodavač dao jedan broj premalene. Ipak, dovoljno sam bio pametan da to ne kažem naglas, nego sam uz plitko siktanje gornjim dijelom plućnih krila oslobodio abdomenu ključni kubni centimetar prostora i nekako uspio navući hlače tako da mi je pasica završila visoko iznad bubrežnog kamenca. Niti ovo odijelo nije dopuštalo da se pri postavljanju pločica objavi tajni znak raspoznavanja članova lože slobodnih zidara, one popularne razdijelne guzične crte. Negdje sam čuo da je fizika svuda oko nas, pa sam se u trenu zakopčavanja hlača, za muškarce karakterističnom području poznatom kao gospodarski pojas, sjetio da za salo vrijedi zakon o čuvanju. Ono kaže da salo može prijeći iz područja ispod pasice u područje iznad pasice, ali se ne može izgubiti. Srećom, uvijek postoje košulje dva broja veće koje se mogu ovom zakonu nasmijati u brk. Boreći se da ne punim zrakom dio gdje će uskoro doći remen i tako ne izazovem ubojstvo na mah nevinog djelatnika još nevinijim gumbom, u trikotažnim krugovima poznatim kao Tihi ubojica, stao sam pred ogledalo pokraj kabine. Predsjednik udruge Trgovci na rubu živčanog sloma kao da je osjetio moju respiratornu kalvariju pa mi je odlučio produžiti agoniju rezimeom viđenog ispred sebe.

- No, eto vidite kako dobar odabir. Ovo odijelo vam stoji kao saliveno, puna ramena, uski struk, kako i treba biti. Ovo što mi šijemo je visoka moda i tu nema kompromisa.Vama se ovo odijelo zahvaljuje što držite do svog izgleda. U isto vrijeme ne prašta i ukazuje na sve manjkavosti današnjih debeloguzih muškaraca PlayStation generacije.

Budući da je stajao točno ispred mene, nisam smio udahom riskirati dolazak Hitne i produžavanje boravka na ovom mjestu više nego što moram, te sam glasom Bečkog dječaka koji je odlučio dresirati šišmiša zatitrao na dvadesetpet kiloherca: - Mislim da ste mi zabunom dali hlače broj manje, malo su mi uske u struku.

- Ah, još ste gluplji nego što sam mogao i zamisliti. Ove hlače su napravljene od prirodnih materijala, i one u prvih pet nošenja moraju biti uske. Takvi materijali se nakon nekog vremena rašire 4 centimetra i onda hlače budu taman. Isti ste kao moja sirota susjeda koja se neki dan požalila na usku suknju, a već se drugi dan hvalila kako je smršavjela. A glupači se samo materijal rastegnuo, dabogda joj se mozak upola toliko rastegnuo.

- U redu onda. - zazvonio sam i pobjegao se u kabinu presvući da me ne zahvate krhotine kristalnog lustera koji se rasuo po podu.Nakon što sam izašao iz kabine u normalnim biciklističkim tajicama, normalnim frekvencijskim rasponom sam zamolio: - Da li vi ovdje nudite uslugu skraćivanja hlača?

Opet sam naljutio svog, inače zen sugovornika koji nije mogao da me ne poduči.

- Mi pravimo sve hlače jednake dužine i za visoke i za niske. I naravno, onda vama gnomovima više režemo, a visokim plemenitašima manje. Pa gdje bismo mi stigli kad bismo samo za vas pripremili dužinu, i onda dođe netko normalne visine i ne možemo mu ih prodati.

- Hvala vam na informaciji. U tom slučaju, ja bih kupio ovo odijelo.

- Primamo samo gotovinu. I zlato i dijamante.

- U redu, idem naći najbliži bankomat s gotovinom ili dijamantima pa se odmah vraćam.

Pogledao me posprdno kao da sam mu upravo rekao da imam neoboriv dokaz da je Zemlja ravna ploča.

- Da, da, idete po te novce koje imate pa ćete se, naravno, vratiti. Zbogom!

Otfrknuo je za mnom i odmahnuo rukom kao za tek usputnim prdcem kojeg više nikada neće omirisati. Trgovac strahom nije mogao skriti iznenađenje kad sam ponovo uletio u prodavaonicu.

- Evo me s novcima, molim vas spakirajte mi i naplatite odijelo koje sam maloprije probao.

Odjednom, na njegovom samozadovoljnom izrazu lica zamijetio sam blago rumenilo i usne čiji su se rubovi počeli spuštati prema dolje. Njegov usredotočen i oštar pogled počeo je tupjeti, a oči su počele zvjerati naokolo kao da traže sljedeću rečenicu koju je tren prije tu negdje izgubio.

- Ovaj, ja vam ne mogu prodati to odijelo, moram zvati kolegu koji zna s blagajnom, znate… današnji kompjuteri… I poče nešto prčkati po mobitelu.

- Tu smo znači - pomislim - sve je ukazivalo na ovakav razvoj događaja. Sjetio sam se onog vica kad dođe žena kod doktora i u ordinaciji vidi čovjeka u bijelom odijelu koji joj kaže da se skine i legne na stol, a onda ju počne obrađivati. Kad nakon „pregleda“ žena upita što joj je, on odvrati da će joj to doktor moći reći u ponedjeljak, da on tu samo kreči. Imao sam snažan špurijus da se ovaj čudak samo došao malo ogrijati u ovu lijepu radnju dok se gazda ne vrati s gableca. Ipak, slučajni prolaznik je uspio nekoga dobiti na telefon.

- Rodoljube, možeš li odmah doći sim, jedan gospodin je zainteresiran za odijelo. Dobro, čekam. Mladi gospodine, stiže kolega koji zna s blagajnom.

Za tri minute u radnju je praktički utrčao skladno odjeveni i uredno začešljani visoki gospodin blago uznemirenog pogleda. Prvo je mene uljudno pozdravio pri tom me dobro odmjerivši kao da provjerava da li je sa mnom sve uredu, a zatim se okrenuo kolegi.

- Pa dobro, Krizimire, oca mu poljubim, s tobom uvijek ista priča. Rekao sam ti da samo presvučeš lutke u izlogu i da ne otključavaš radnju dok se ja ne vratim. I sto puta sam ti rekao da ne navlačiš odijela za prodaju jer ih ja poslije moram nositi na kemijsko. I ne ide ti ta kravata s tom leptir mašnom. Barem tu nisi prije griješio.

- Rodi, oprosti, htio sam samo na kratko... poželio sam se svog posla. Znaš da nema boljeg modnog savjetnika od mene…

Rodoljub ga je oštro prekinuo. - Znaš da ja garantiram za tebe i da od mene ovisi hoće li ti uskratiti izlaske. Prihvati da nakon onoga nemaš mogućnost komunikacije s kupcima. Sada lijepo odi u sobicu iza i pričekaj do zatvaranja pa te vodimo nazad u tvoj mirni sanatorij.

Dok se Krizimir polako vukao prema slabije osvjetljenom dijelu radnje, Rodoljub se okrenuo prema meni i iznimno ljubaznim, pomalo uplašenim glasom upitao.

- Onaj gospodin, nije vas pokušao zadaviti kravatom?

- Pa, znate, tek smo stigli do sakoa i hlača...

A iz sobice se čulo pokajnički: - Nekima je jedino čvrsto pritegnuta dobro stajala!

Rodoljub je u sekundi skočio do one sobice, zatvorio vrata i već je bio za blagajnom printajući mi račun.

- No, da naplatimo. Izvolite račun. Hvala vam lijepa na kupnji i svakako nas preporučite.

Upravo to i činim.